Bosna i Hercegovina, koja je nekada bila izvoznik električne energije, danas se suočava s nedostatkom proizvodnje, sve većim uvozom struje i najavama novih poskupljenja. Privrednicima se najavljuje povećanje cijena električne energije i do 31 posto, dok mogućnost poskupljenja za domaćinstva u narednoj godini također nije isključena.
Bivši direktor Elektroprivrede BiH i stručnjak za energetiku Amer Jerlagić upozorio je u razgovoru za N1 da bi takav razvoj događaja mogao ozbiljno ugroziti konkurentnost domaće privrede, izazvati lančana poskupljenja proizvoda i dodatno produbiti energetsku krizu u zemlji.
Govoreći o najavljenom povećanju cijena električne energije za privredne subjekte, Jerlagić je istakao da se ne radi o prvom poskupljenju, već o nastavku višegodišnjeg trenda koji je značajno povećao troškove poslovanja.
Prema njegovim riječima, električna energija za privrednike je tokom posljednjih pet do šest godina poskupljivala gotovo svake godine, a pojedina povećanja iznosila su i po 20 posto.
"Treba reći da je struja privrednicima u posljednjih pet-šest godina poskupljivala svake godine po 20 posto. Kada se ta povećanja saberu, nakon tri godine dolazimo do 77 posto, a nakon novih poskupljenja gotovo do 100 posto", pojasnio je Jerlagić.
Posebno je ukazao na položaj manjih privrednih subjekata koji su iz sistema javnog snabdijevanja prešli na tržišno.
Prema njegovim tvrdnjama, njima je električna energija već poskupjela za 100 posto u višoj, odnosno 160 posto u nižoj tarifi. Ukoliko dođe do dodatnog povećanja od 31 posto, ukupno poskupljenje moglo bi dosegnuti između 140 i 150 posto u višoj, odnosno 200 posto u nižoj tarifi.
"Da li je inflacija u posljednjih pet-šest godina bila ukupno veća od 10 ili 12 posto, a da struja poskupi i do 200 posto? To je strašno", poručio je.
Privrednici imaju mogućnost promjene snabdjevača, ali postoji problem
Jerlagić je objasnio da je tržište električne energije formalno otvoreno i da privredni subjekti imaju mogućnost promjene snabdjevača. Međutim, upozorava da je u praksi pitanje koliko je takva mogućnost zaista ostvariva.
Kako je naveo, u BiH postoje tri javne elektroprivrede, ali i između 15 i 20 privatnih kompanija koje posjeduju licence za trgovinu električnom energijom.
"Teoretski je moguće promijeniti snabdjevača. Međutim, upitno je ima li neko drugi dovoljno energije kada vidimo da svi uvoze", rekao je.
Podsjetio je da Elektroprivreda HZHB ima nedostatak električne energije, posebno tokom trećeg kvartala, dok se Elektroprivreda Rs također suočava s velikim problemima i potrebom za uvozom značajnih količina energije.
Kao dodatni problem naveo je činjenicu da termoelektrana Ugljevik već sedmicama ne radi.
Istovremeno, privatni trgovci električnom energijom uglavnom su usmjereni na veleprodaju putem berzi u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji, umjesto na direktno snabdijevanje krajnjih kupaca.
"Glavni problem je u proizvodnji, nemamo dovoljno uglja"
Govoreći o razlozima zbog kojih je BiH od izvoznika električne energije postala zemlja koja mora uvoziti struju, Jerlagić je kao ključni problem izdvojio pad domaće proizvodnje.
"Mi uvozimo plin, uvozimo naftu i jedini energent kojim smo pravili određeni balans bila je električna energija. Imali smo je dovoljno, čak smo je i izvozili. Međutim, glavni problem danas je u proizvodnji. Nemamo dovoljno proizvodnje, nemamo dovoljno uglja", kazao je.
Prema njegovim riječima, Elektroprivreda BiH oko 80 do 82 posto električne energije proizvodi iz termoenergetskih kapaciteta, zbog čega nedostatak uglja direktno utiče na ukupnu proizvodnju.
Kada nema dovoljno uglja, elektroprivreda je primorana kupovati dodatne količine tog energenta ili električnu energiju na tržištu, što dodatno povećava troškove.
Jerlagić smatra da uzrok problema nije isključivo energetska tranzicija, već i činjenica da restrukturiranje rudnika nikada nije provedeno na odgovarajući način.
Podsjetio je da je proces formiranja koncerna započet tokom njegovog mandata, ali da je nakon odlaska njegove uprave 2011. godine zaustavljen.
Umjesto restrukturiranja, tvrdi, nastavilo se s davanjem višemilionskih pozajmica rudnicima.
"Politika je kriva, kompanijama upravljaju ljudi bez znanja i iskustva"
Jerlagić je posebno kritikovao način upravljanja energetskim sektorom, ocijenivši da je političko kadroviranje jedan od ključnih razloga današnjih problema.
Kao primjer naveo je način eksploatacije uglja, koji je opisao kao "mandatno rudarenje", odnosno sistem u kojem se nastoji ostvariti proizvodnja tokom jednog mandata, bez dugoročnog planiranja i pripreme novih eksploatacionih površina.
"Generalno, politika je prije svega kriva zato što je takvu kompaniju potčinila svom kadroviranju", rekao je.
Takav način upravljanja uporedio je sa situacijom u kojoj bi putnicima u avionu bilo saopćeno da pilot ne može upravljati letjelicom, ali da je na njegovo mjesto postavljen odličan traktorista.
"Niko ne bi ostao u avionu. Ali ovamo dolaze ljudi bez znanja, bez iskustva i vode takve kompanije", poručio je.
Podsjetio je i na finansijsko stanje Elektroprivrede BiH u vrijeme kada je napustio direktorsku funkciju.
"Iza mene je na računu ostalo 330 miliona maraka. Danas kompanija uzima kratkoročne kredite za tekuću likvidnost. Vidite šta se desilo za 15 godina", kazao je Jerlagić.
Kako izaći iz krize?
Na pitanje postoji li način da se trenutno stanje u Elektroprivredi BiH popravi, Jerlagić je odgovorio da je neophodno uspostaviti krizni menadžment koji bi bio oslobođen značajnijeg političkog uticaja.
Njegov prvi zadatak, smatra, morao bi biti povećanje proizvodnje električne energije i osiguravanje dovoljnih količina uglja.
Podsjetio je da su tokom njegovog mandata termoelektrane u Kaknju i Tuzli na depoima imale zalihe uglja dovoljne za tri do šest mjeseci proizvodnje.
"Prva stvar je krizni menadžment, da se podigne proizvodnja. Drugo, da se urade projekti skladištenja energije, baterija, da se jeftina energija pokuša uzeti s tržišta solara, kao i da se pronađe model za izgradnju reverzibilne elektrane", naveo je.
Naglasio je i potrebu za ulaganjima u distributivnu i prijenosnu mrežu te pronalaženjem izvora finansiranja za stabilizaciju poslovanja.
Koliko bi vremena bilo potrebno za oporavak, nije mogao precizirati.
"Teško je procijeniti. Da li je to godina, dvije godine ili jedan mandat da se dođe, što bi se reklo, na fabričke postavke", kazao je.
Poskupljenje struje moglo bi izazvati domino-efekt
