Rašid Malićbegović, pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, ispričao je kako je tzv. HVO krajem juna 1993. godine preuzelo potpunu kontrolu nad Žepčem i pozvalo pripadnike Armije da se predaju.
Malićbegović je s ranjenom suprugom i sinom te maloljetnom kćerkom došao do zgrade Uprave "Nove trgovine", koja je bila mjesto predaje. Kako je ispričao, tu je bilo više od 4.000 ljudi, koji su upućeni od Vojne policije tzv. HVO-a u Silosu. Do ulaza ih je dočekao špalir u kom su bili optuženi, piše Detektor.
"Za vrijeme kretanja, počela su maltretiranja… psovke… oboriš glavu, ne smiješ dignuti, ideš i slušaš”, opisao je svjedok.
To je, kako je kazao, bio prvi logor za građane Žepča, koji su pretreseni, te su im oduzeti nakit i novac. Narednog dana započelo je razdvajanje muškaraca od porodica, te je svjedok prebačen u školu u Perkovićima, gdje je zatekao veću grupu zatvorenika u fiskulturnoj sali. Hrana i piće u ovom objektu bili su vrlo oskudni, naveo je.
"Urinirali smo u limenoj kanti u ćošku… Zamislite, ljudi se ne kupaju, uriniraju u ćošku. Vruće je, i zamislite miris...", prisjetio se.
U Perkovićima nije izvođen na ispitivanje, ali je premlaćivanje bilo svakodnevno. Naveo je po imenu i prezimenu nekoliko zarobljenika koji su premlaćeni. Nakon tri dana boravka, odveden je s grupom ljudi koji su bili radno sposobni na kopanje tranšeja i bili su izloženi opasnosti. Na radove su, kazao je, odvođeni i dovođeni kao brojevi.
Za zločine u Žepču sudi se nekadašnjim pripadnicima Vojne policije tzv. HVO Alojzu Vrbiću, Marinku Martiću i Franji Joziću te Ivi Mrkonjiću, koji je optužen u svojstvu načelnika policije u Žepču.
Nakon 15 dana je premješten u Osnovnu školu "Rade Kondić", u kojoj su bili pripadnici 319. brdske brigade. Do 110 ljudi je boravilo, rekao je, kao i da je hrane i vode bilo povremeno. Prema njegovim riječima, od ukupno 12 toaleta, koliko škola ima, izvođeni su vani na kanal, načigled svih kako bi vršili nuždu.
