Sahrana ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, uz državnu logistiku, prisustvo dijela državnog vrha Srbije i vojne počasti, za pisca i analitičara Andreja Nikolaidisa nije incident, već trenutak u kojem je, kako kaže, postala vidljiva istina koju se godinama pokušavalo potisnuti zarad "mira u kući", dobrosusjedskih odnosa i iluzije regionalnog pomirenja. Gostujući u "Novom danu" N1 televizije, Nikolaidis je iznio izrazito oštre stavove o društvenoj i političkoj situaciji u Srbiji, odnosu Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država prema vlastima Aleksandra Vučića, budućnosti Bosne i Hercegovine, ali i odnosu prema žrtvama genocida i drugih ratnih zločina.
Za njega je jedan od najvažnijih trenutaka upravo to što je, kako smatra, ono što je ranije ostajalo neizgovoreno sada izašlo na površinu.
"Postoje istine kojih su svi svjesni, ali nisu saopštene"
"Mislim da je iznimno bitno. Dakle, da to formulišem ovako: postoje istine kojih su svi svjesni, ali nisu saopštene. One ostvaruju sasvim drugačiji utisak na realnost od istina koje su napokon izgovorene, od istina koje više nije moguće ignorisati", kazao je Nikolaidis.
Smatra da društva, zarad prividnog mira, često svjesno sklanjaju pogled od onoga što je očigledno.
"Svi mi, u ime takozvanog mira u kući, ugodnijeg života, dobrih odnosa sa komšijama, često zaboravljamo šta je notorna istina, šta je ono što je očigledno. Istina je vrlo teška stvar. Mislim, život bez istine je kudikamo ugodniji život, ali je istovremeno i manje vrijedan i opasan život", naveo je.
Bosna i Hercegovina, kaže, jednom je već platila cijenu takvog suočenja.
"Napokon, Bosna je užasno suočenje sa istinom imala i 1992. godine, gdje je sve ono što smo mi smatrali da je slika svijeta u kojem živimo, sve ono što smo mi znali o svijetu, urušeno u plamenu zločina i najnižih strasti koje su se na građane Bosne i Hercegovine izručile, ne od ljudi sa drugog kraja svijeta, nego upravo od ljudi koji su čitav život živjeli sa njima. Dakle, u tom smislu, ja mislim da je nužno govoriti istinu da bi bile izbjegnute užasne posljedice koje ta 'ugodna neistina' neminovno izazove."
"Srbija igra igru laži i igra je odlično"
Komentarišući tvrdnje vlasti Srbije da je sahranu Ratka Mladića organizovala porodica, Nikolaidis je rekao da takvo objašnjenje smatra apsurdnim.
"Bosna i Hercegovina, zbog prirode stradanja građana Bosne i Hercegovine, prije svega, dakako, bošnjačkog naroda, upućena je na istinu. Zapravo, vi ako pogledate, od rata naovamo, Bosna i Hercegovina i Bošnjaci u njoj ne žele ništa osim istine. Jedini zahtjev je da istina bude saopštena, prihvaćena i da se nadalje ljudi ponašaju shodno toj istini. Ali, eto, ni to ne može. Dakle, do dana današnjeg, Bosna i Bošnjaci nisu dočekali to, ma kako mali, ma kako se malenim zahtjev činio", rekao je te dodao:
"Srbija igra igru laži i igra je odlično. I odigrala je tu igru laži i sa ovom sahranom. Naravno da je ovo bila državna sahrana, nego šta je bilo? Naravno da porodica Ratka Mladića nije izvela desetine hiljada ljudi na ulicu, opremila te ljude patriotskim rekvizitima. Naravno da porodica nije poslala Porfirija da održi govor. Naravno da nije poslala državne avione, državne počasti i tako. Ovo je klasična državna sahrana, ali je Srbija dovoljno vješta u igri laži da slaže da nije."
Nikolaidis smatra da je takvo objašnjenje naišlo na prihvatanje jer je odgovaralo i Evropskoj uniji.
"I ta je laž pala na plodno tlo, to ste vidjeli, zato što je to bila tačno ona laž koja je odgovarala Evropskoj uniji. Evropska unija je to prihvatila", kazao je.
"Imamo slona u sobi, a ime tog slona je velikosrpski nacionalizam"
Govoreći o tome kako bi se Bosna i Hercegovina trebala postaviti nakon događaja u Beogradu, Nikolaidis je prenio i razgovor sa svojim prijateljem iz Tuzle.
"Sad ću vam reći nešto užasno, uznemirujuće, što, međutim, nije daleko od pameti. Ja, razgovarajući sa dobrim prijateljem koji je Tuzlak, koji sad živi u Šibeniku, on mi je rekao: 'Slušaj, Andrej, ja sam ovu sahranu Ratka Mladića u Beogradu shvatio kao objavu rata sa grace periodom.' Dakle, šta drugo razumjeti?"
Potom je otvorio pitanje mogućih političkih reakcija Bosne i Hercegovine.
"Šta uopšte Bosna i Hercegovina može da uradi nakon ovoga? Osim, recimo, da prekine diplomatske odnose potpuno sa Srbijom. A nakon toga, šta bi se desilo? Uslijedio bi pritisak Evropske unije, prije svega Evropske unije, na Bosnu i Hercegovinu, da u ime suživota u regiji, tolerancije, u ime budućnosti, bla, bla, bla, sve ono što smo slušali sve ove godine, povuče tu odluku."
Za Nikolaidisa postoji problem o kojem se, kako kaže, svjesno izbjegava govoriti.
"Mi ovdje, a pod ovdje mislim na Balkanu, imamo slona u sobi. I o tom slonu ne govorimo. I postoji jasno uputstvo iz Evropske unije da se o tom slonu ne govori. A taj slon je, da se tako izrazim, zaražen bjesnilom i pritom je na kokainu. Ime tog slona je velikosrpski nacionalizam. I prije ili kasnije, taj slon će zgaziti sve što je u sobi. I bez obzira na to što mi ne želimo da pričamo o tom slonu, slon će uraditi slonovsku stvar: sve će uništiti."
"Danas je organizovaniji, institucionalizovaniji i opasniji nego 1992."
Nikolaidis smatra da je velikosrpski nacionalizam danas snažniji nego početkom rata u Bosni i Hercegovini.
"Mi imamo, kao čelik jak, velikosrpski nacionalizam. Ja ću vam samo reći ovo: velikosrpski nacionalizam je danas kudikamo organizovaniji, institucionalizovaniji, rafiniraniji i izvježbaniji nego što je bio 1992. godine. U tom smislu, velikosrpski nacionalizam je danas opasniji no što je bio onda", rekao je.
Razlog vidi i u promjenama koje su se dogodile u protekle tri decenije.
"Zato što ste onda imali ostatke jugoslovenstva i raznih drugih ideoloških naslaga, a niste imali potpunu rehabilitaciju četništva", naveo je.
Potom je iznio svoju interpretaciju historijskog kontinuiteta.
"Jer nemojmo zaboraviti da je rat sa srpske strane, rat 1992–1995. u Bosni, nastavak rata 1941–1945. Dakle, ovo što su radili Karadžić i Mladić, radili su četnici. Radi, između ostalog, Pavle Đurišić, notorni komandant četničke vojske iz Crne Gore."
Nikolaidis: "Ta druga Srbija ne postoji"
Jedna od njegovih najoštrijih ocjena odnosila se na često korišten pojam "druge Srbije".
"Je li vidite vi neku drugu Srbiju? Mislim, ja razumijem da je ljudima ugodno da idu u Beograd, razumijem da je ljudima ugodno da tamo prodaju knjige, drže promocije, da drže koncerte i nastupaju u tamošnjem teatru. To ja razumijem. Ja to ne radim. Ja sam tamo odavno banovan, ali razumijem razloge. Ali to nije razlog za potpunu distorziju stvarnosti. To nije razlog da se pričaju notorne gluposti koje su pritom vrlo opasne", kazao je.
Njegov zaključak je kategoričan.
"Dakle, ta druga Srbija ne postoji. Dakle, 30 godina mi čekamo da se rodi ta druga Srbija, ona dođe na vlast, pa će onda biti nešto."
Oštro je govorio i o dijelu studentskog pokreta u Srbiji.
"Prvo, studenti su možda još i gori od Vučića. Zapravo, studentski napad na Vučića je sa ekstra desnih pozicija. Dakle, ono što je lider studentskog pokreta, Milo Lompar, notorni, monstruozni srpski nacionalista, saopštio u formi srpskog integralizma, vam nije drugo nego velikosrpski nacionalizam. S tim što je termin 'velikosrpski nacionalizam' imao negativne konotacije, pa je trebalo smisliti novi."
Prema njegovoj ocjeni, ideološki kontinuitet je jasan.
"To je isto. To je isto što je pričao Vojislav Šešelj, to je isto što je pričao Stevan Moljević, to je isto što je pričao Garašanin. Dakle, to je jedna jedina ideja koja tamo postoji i koja je operativna."
"Gdje su političke partije, intelektualci i umjetnici te druge Srbije?"
Nikolaidis kaže da ne negira postojanje pojedinaca u Srbiji koji osuđuju ratne zločine i veličanje Ratka Mladića, ali smatra da oni ne predstavljaju političku alternativu.
"Ja znam da postoje fini ljudi u svojim stanovima, da svi mi poznajemo po nekog finog čovjeka koji živi u Srbiji i kojemu je žao što se to desilo. Ali da postoji druga Srbija, zar ta druga Srbija ne bi bila na ulicama tokom sahrane Ratka Mladića? Zar ta druga Srbija, zbog toga što ne želi da bude sramoćena, ne bi izašla na ulicu i iskazala svoje negodovanje?"
Potom je upitao:
"Gdje su političke partije te druge Srbije? Gdje su intelektualci, pisci, umjetnici te druge Srbije koja nije ova koja je sahranila Mladića?"
Prema njegovom mišljenju, mali broj pojedinaca ne može se predstaviti kao stvarna alternativa dominantnom društvenom obrascu.
"Mi distorzirajući potpuno sliku nekih jedan, dva ili, recimo, čak i pet, evo da budem velikodušan, procenata građana Srbije, pretvaramo u alternativu ovome što smo vidjeli. Ne, alternativa ne postoji."
Nikolaidis je dalje iznio veoma ozbiljnu procjenu budućnosti.
"Ideja velike Srbije je potpuno premrežila srpsko društvo i sve institucije. Ona je apsolutna ideologija tamošnje države i društva. I budući da je tako, ne postoji druga opcija nego da ta ideja ponovo pokuša da bude ostvarena. A ona može biti ostvarena samo ratom."
"Međunarodna zajednica je novu realnost prihvatila još Dejtonom"
Govoreći o ulozi Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, Nikolaidis je ocijenio da je međunarodna zajednica još Dejtonskim sporazumom prihvatila određene posljedice rata.
"Međunarodna zajednica to je prihvatila kao novu realnost već Dejtonskim sporazumom. Dejtonski sporazum je uvažio rezultate genocida, etničkog čišćenja i ostalih zločina", rekao je.
Posebno je kritikovao politiku Zapada prema ideologijama koje su dovele do ratnih zločina.
"Imate potpuno pogrešnu politiku Evropske unije, pa i Sjedinjenih Američkih Država. Ja primjećujem kod nekih analitičara oduševljenje politikom Sjedinjenih Američkih Država, ali ja bih bio nešto suzdržaniji prije no što izrazim oduševljenje politikom Donalda Trumpa. Ja mislim da je to vrlo ishitrena pozicija."
Problem vidi u tome što su sankcionisani pojedinci, ali ne i ideologija.
"Imate vrlo pogrešnu politiku koja je odlučila da sankcioniše neke od izvršilaca genocida, ali ne i ideologiju u ime koje je izvršen genocid. A ideologija je u međuvremenu samo, kao što sam vam govorio, jačala i postajala sve organizovanija i sve opasnija."
"Hoće li priznati da su 30 godina vodili pogrešnu politiku? Naravno da neće"
Nikolaidis smatra da Zapad sada teško može priznati da je njegova dugogodišnja politika bila pogrešna.
