Oručević o Emiru Baliću: Njegov život je filmska priča koju Mostar mora zauvijek pamtiti

Povodom smrti legendarnog mostarskog skakača Emira Balića, koji je u petak preminuo u Mostaru, nekadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević poručio je, u razgovoru za Anadoliju, da je Balićev život bio istinska filmska priča koja mora ostati trajno zabilježena u kolektivnom pamćenju grada.

„Nepotrebno je da govorim kako sam doživio vijest o njegovoj smrti. Bio je teško bolestan. Ali, cijeli njegov život koji je ostavio iza sebe je jedna priča, filmska priča, nešto što u Mostaru mora ostati zabilježeno“, rekao je Oručević za Anadolu.

Istakao je da Mostar mora pamtiti Balića ne samo kao jednog od svojih najpoznatijih skakača nego i kao čovjeka čija je životna priča neraskidivo povezana sa Starim mostom i identitetom grada.

„Grad mora pamtiti ovo ime po mnogim stvarima koje su važne, koje čine grad gradom i što čine Mostar Mostarom“, kazao je Oručević.

Balićeva životna priča, međutim, nije bila obilježena samo Starim mostom i skokovima u Neretvu. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu prošao je kroz zatočenje, mučenja i druga teška iskušenja.

„Nije bio pošteđen najteže golgote. Balić je bio zatočen u kazamatima HVO-a, pretrpio je mučenja i odvođenja u živi štit, bezbroj puta rizikujući vlastiti život“, podsjetio je Oručević.

Balić je bio zatočen i u logoru Heliodrom, a Oručević se prisjetio i njihovog susreta nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma 1994. godine.

Tada je otišao u Zagreb, gdje se s Balićem susreo u Ambasadi Bosne i Hercegovine kako bi razgovarali o njegovom povratku u Mostar.

Po povratku je Balić dobio gradsku plaketu, a tokom ljeta 1994. godine napravio je jedan od najsnažnijih simboličkih poteza u svojoj dugoj skakačkoj karijeri.

Skočio je sa ostataka Starog mosta, koji je prethodne godine srušen. Fotografija tog skoka postala je jedna od prepoznatljivih ratnih slika Mostara i simbol veze čovjeka, grada i porušenog mosta.

Nakon rata Balić se posvetio radu u Klubu skakača i prenošenju mostarske skakačke tradicije mlađim generacijama.

„Do zadnjeg dana, do otvaranja mosta, on je bio čovjek koji je živio za taj trenutak kada će skočiti sa mosta... skočiti sa tog mosta nova raja, nove generacije“, prisjetio se Oručević.

Posebno je istakao Balićev odnos prema ljudima nakon svega što je preživio tokom rata. Uprkos zatočenju, mučenjima i nepravdama, kaže Oručević, nije dopustio da njegov život nakon rata bude određen mržnjom.

„Ostao je iskren prijatelj sa svim istinskim Mostarcima, mostaroljupcima, njegujući predratna prijateljstva i sarađujući sa Centrom za mir na ponovnom povezivanju ljudi“, rekao je.

Oručević smatra da Balić upravo zbog načina na koji je živio i onoga što je ostavio iza sebe zaslužuje poseban ispraćaj.

„Puno toga bi se moglo govoriti o Emiru. Međutim, to je čovjek koji se ispraća aplauzom i najljepšim riječima, jer je takav život i takvu porodicu ostavio iza sebe“, poručio je Oručević.

Najavio je i da će uspomena na Balića dobiti trajno mjesto upravo uz Stari most.

Mostarski skakači trebali bi u jednoj od kula Starog mosta formirati Muzej skakača, a u njemu će, prema Oručevićevim riječima, biti postavljena stalna muzejska postavka posvećena Emiru Baliću.

Balić je prvi put sa Starog mosta skočio kada je imao samo 15 godina. U zvaničnim takmičenjima učestvovao je 20 puta, a svojom čuvenom „lastom“ pobijedio je čak 13 puta. Četiri puta zauzeo je drugo, a tri puta treće mjesto.

Godine 2008. objavio je knjigu „Sjećanja“, izdatu u saradnji s Klubom skakača u vodu Mostari. Iako je cijeli život bio vezan za Stari most i generacije mostarskih skakača koje su dolazile poslije njega, obnovljeni Stari most za Balića je imao posebno značenje.

„S novog nikada nisam skočio iz poštovanja prema Starom mostu“, zapisao je Emir Balić u svojim „Sjećanjima“.