Bosni i Hercegovini više prijeti postepeno odumiranje institucija nego dramatičan ustavni slom, ocijenio je profesor komparativne politike na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Damir Kapidžić u opširnom intervjuu za European Center for Populism Studies (ECPS).
Intervju je posvećen izborima 4. oktobra, ali Kapidžić političku situaciju posmatra znatno šire – kroz etnonacionalizam, slabljenje demokratije, politički patronat, institucionalne blokade i utjecaj stranih aktera.
„Vidimo mogućnost onoga što ne bih nazvao dramatičnim ustavnim slomom, nego prije sporom smrću“, rekao je Kapidžić, objašnjavajući da institucije mogu jednostavno prestati funkcionirati kada formiranje vlasti, imenovanja u regulatorna tijela ili pravosuđu ostanu neriješeni neograničeno dugo. ECPS
Prema njegovoj ocjeni, postepena normalizacija neliberalnih političkih praksi vjerovatno će biti nastavljena, dok je manje vjerovatno da će cijeli sistem iznenada prerasti u otvoreni autoritarizam.
Kapidžić smatra da je Dejtonski sistem podjele vlasti imao jednu izuzetno važnu pozitivnu posljedicu – tokom više od tri decenije nakon rata nije došlo do velikog fizičkog nasilja između zajednica.
Problem je, prema njegovim riječima, što su političke elite istovremeno uspjele sistem koristiti za vlastite interese.
„Jedini kompromis koji se dogodio jeste upravo u održavanju slabe vladavine prava, nerješavanju ratnog naslijeđa i zarobljavanju državnih institucija“, kazao je Kapidžić. ECPS
Posebno mjesto u njegovoj analizi zauzimaju politički patronat i kontrola javnih resursa.
Kapidžić navodi da su programski pregovori o formiranju koalicija u BiH rijetkost te da se razgovori nakon izbora uglavnom vode o raspodjeli vlasti i resursa, a ne o politikama koje će nova vlast provoditi.
Kontrola javnih nabavki i mogućnost zapošljavanja u javnim preduzećima, prema njegovoj ocjeni, važni su za opstanak političkih stranaka.
„Postoji element etnonacionalnog patronata koji je očigledno važan, jer je i sam patronat definiran unutar tri grupe. Stranke sebe ne vide samo kao zaštitnike identiteta grupe nego i kao zaštitnike njene mogućnosti raspodjele resursa i zapošljavanja“, rekao je Kapidžić. ECPS
Govoreći o političkom sistemu u Rs, Kapidžić ga opisuje kao najjasniji primjer podnacionalnog režima koji ima elemente „kompetitivnog autoritarizma“.
Ocjenjuje da su pojedini elementi takvog sistema oslabljeni nakon nekoliko sudskih postupaka kojima su ograničene određene ovlasti institucija Rs, kao i političkih dogovora uz pomoć SAD-a, ali smatra da osnovni model i dalje postoji. ECPS
Poseban dio intervjua posvećen je Miloradu Dodiku. Kapidžić ističe da Dodik nije kandidat na ovim izborima, ali da se i dalje pojavljuje na plakatima SNSD-a i ostaje jedan od politički najutjecajnijih aktera u zemlji.
Istovremeno smatra da Dodik više nema isti institucionalni utjecaj i da postoji mogućnost njegovog postepenog povlačenja iz prvog plana politike.
Kapidžić govori i o političkim razlikama među strankama koje prvenstveno računaju na bošnjačke birače. Kao jednu od najvažnijih razlika između SDA, s jedne, te SDP-a BiH i Naše stranke, s druge strane, izdvaja odnos prema sekularizmu i ulozi religije u politici.
Istovremeno smatra da religijski identitet u BiH ne gubi značaj među mlađim generacijama.
„Nije sve manje važan. Ako išta, postaje važniji među mladim ljudima i mlađim biračima“, rekao je Kapidžić. ECPS
Ratno naslijeđe također ostaje snažan instrument političke mobilizacije.
Kapidžić navodi primjer Srebrenice i Ratka Mladića, tvrdeći da političari moraju voditi računa o dominantnim stavovima biračkog tijela kojem se obraćaju.
Prema njegovoj ocjeni, političke elite ratna sjećanja koriste strateški, posebno u trenucima kada njima mogu mobilizirati određene dijelove biračkog tijela. ECPS
Kapidžić se osvrnuo i na spor oko takozvanog legitimnog predstavljanja Hrvata u institucijama BiH. Problem vidi kao sudar dva demokratska principa – individualne jednakosti građana i kolektivnog predstavljanja konstitutivnih naroda.
Smatra da postojeći sistem u tom pogledu posebno stavlja Hrvate u nepovoljan položaj te da je potrebna promjena kako bi sistem mogao funkcionirati. Istovremeno upozorava da je prelazak na potpuno većinski građanski model izuzetno težak u zemlji u kojoj su etničke razlike teritorijalno koncentrirane. ECPS
Govoreći o međunarodnom prisustvu, Kapidžić upozorava i na slabljenje Ureda visokog predstavnika.
Prema njegovoj ocjeni, OHR je oslabljen do mjere u kojoj bi mogao imati poteškoća da efikasno intervenira ukoliko se proces institucionalnog slabljenja dodatno intenzivira.
Kapidžić ne očekuje da će sami izbori 4. oktobra donijeti suštinsku promjenu političkog sistema.
Moguća je promjena stranaka koje će učestvovati u vlasti, kaže, ali drugačiji način upravljanja, snažniji razvoj neetničke politike ili demokratska obnova mnogo su manje vjerovatni.
„U političkom smislu, Bosna je veoma stabilna, ali stabilna u negativnom smislu, tako da se napredak događa veoma sporo ili ga uopće nema“, ocijenio je Kapidžić.
Takvo stanje opisuje kao politički sistem koji je „zaglavljen u prošlosti“, pri čemu ne misli samo na rat od 1992. do 1995. godine nego i na posljednjih 30 godina tokom kojih se, prema njegovoj ocjeni, veoma malo toga promijenilo.
Profesor Damir Kapidžić upozorava da najveća opasnost za demokratski sistem BiH nije iznenadni ustavni slom nego postepeno slabljenje institucija, dok političke stranke etnonacionalnu pripadnost povezuju s kontrolom zapošljavanja, javnih nabavki i drugih resursa.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.










