Federacija BiH ima oko 450 hraniteljskih porodica, a samo u Tuzlanskom kantonu ih je oko 110. Oko 80 posto hranjenika čine djeca i maloljetnici, a ostalo su odrasle osobe. Potreba za ovim alternativnim smještajem sve je izraženija jer je sve više djece i odraslih o kojima se neko mora brinuti.
Anela Kamberović iz Gradačca ima 23-godišnjeg sina i 15-godišnju kćerku, ali odlučila je još jednom djetetu biti majka, odnosno dvogodišnjoj djevojčici s posebnim potrebama.
Anela Kamberović, hraniteljica:
"Za hraniteljstvo sam saznala preko jedne prijateljice koja je već imala djecu u hraniteljstvu. Fasciniralo me s koliko ljubavi i pažnje je pričala o toj djeci. Onda sam popričala sa suprugom, prijavili smo se na edukaciju i odlučili postati hranitelji."
Posljednjih godina hraniteljstvo se značajno razvilo, uz propisane naknade i edukacije. Međutim, izazov je kako da sistem socijalne zaštite i centri za socijalni rad ispune sve obaveze.
Suada Selimović, predsjednica Udruženja za edukativnu i savjetodavnu podršku hraniteljstvu i udomiteljstvu u FBiH:
"Osnovni izazov je koliko oni kadrovski i vremenski, s obzirom na sve obaveze koje se nalažu sistemu, mogu odgovoriti tim potrebama. U smislu da rade na promociji, što je i njihova zakonska obaveza, da prate djecu u hraniteljstvu, sedmično, mjesečno..."
Amela Junuzović, socijalna radnica Centra za socijalni rad Lukavac:
"Znači, tu smo za sve ono s čim su u nedoumici. Da im objasnimo sve u skladu sa zakonskom procedurom. Što se trenutno tiče naših hraniteljskih porodica, imamo jako dobru saradnju s njima. Vršimo nadzor vezano za odrastanje, odgoj i brigu o toj djeci smještenoj u porodice."










