Dok se federalani ministar energije, industrije i rudarstva Vedran Lakić na kraju mandata samozadovoljno krije iza bedema od deset usvojenih zakona, stotine solarnih dozvola i teoretskih milijardi koje samo što nisu pale s neba, realnost u Federaciji Bosne i Hercegovine bezobrazno odbija da prati njegov ružičasti scenarij, piše Faktor.
I dok ministar broji virtuelne milione iz udobne fotelje, privredni giganti se gase kao po traci: od Koksare u Lukavcu do zeničke Željezare ostali su samo stečajni upravnici/e i radnici na birou.
Ministar priča bajke, a nekadašnji ponos namjenske industrije, konjički Igman, umjesto municije, uspješno "proizvodi" milionske gubitke i nasjeda na internet-prevare.
Izgleda da je jedina energetska tranzicija koju je Lakić uspješno sproveo, tranzicija radnika iz fabričkih hala direktno na evidenciju nezaposlenih.
Ipak, šteta je što tu predivnu statistiku kvare sitnice poput surove stvarnosti u kojoj građani plaćaju skuplji plin, dok industrija ostaje bez struje i radnih mjesta.
I dok je Vlada pisala historijski lex specialis za spas Željezare Zenica, sud je pokazao da zakoni ne plaćaju dugove, a Pavlovićeva poslovna magija u Lukavcu pretvorila je domaću koksaru u uvoznika indonežanskog koksa.
Na kraju Lakićevog mandata, jedina stvar koja je u FBiH zaista sigurna jeste činjenica da papir trpi sve – za razliku od prevarenih radnika.
I tako ministar u medijima ponosno priča o deset usvojenih zakonskih rješenja, 1,161 milijardi KM mapiranih investicija, 79,9 miliona eura za pravednu tranziciju i 554,1 milion KM prihoda jezgre namjenske industrije.
Zvuči gotovo bajkovito, a upravo se ovim rezultatima na kraju mandata u javnosti hvalio federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić.
Međutim, kada se pogleda stanje u industrijskim gigantima, sudbina radnika i projekti koji su trebali promijeniti energetsku sliku Federacije BiH, otvara se pitanje koliko se iza velikih najava krije stvarnih rezultata.
Puno priče, malo rezultata, reklo bi se. Zato krenimo redom i pogledajmo šta je Lakić obećavao, čime se hvalio i šta je, zapravo, ostalo iza njegovog mandata.
Prema onome što je sam isticao, energetska sigurnost Federacije BiH dobila je novu arhitekturu kroz pet novih zakona i pet izmjena postojećih zakonskih rješenja.
Ministar je naveo i da je izdato 118 dozvola za solarne elektrane snage najmanje jednog megavata.
Među projektima koje je predstavljao kao veliki iskorak bila je i Južna plinska interkonekcija, za koju je tvrdio da je iz faze zastoja prešla u realizaciju.
Međutim, zalet federalne vlasti na ovom projektu, čini se, ponovo je zaustavljen.
Gdje je ugovor između Vlade FBiH i investitora, čiji je rok za zaključivanje istekao krajem maja, odnosno početkom juna ove godine?
Šta je konkretno urađeno da bi se projekat, koji se godinama predstavlja kao jedan od ključnih za energetsku sigurnost, konačno pomjerio s mrtve tačke?
Sve će to sačekati neku novu vladu i novu parlamentarnu većinu da se hvata u koštac s tim i "vadi vruće kestenje iz vatre".
A kada je riječ o energetskoj sigurnosti, teško je zanemariti činjenicu da građani i privreda i dalje osjećaju posljedice skupih energenata. Struje je sve manje, plin je skuplji, a rastu i cijene goriva.
Zato se nameće pitanje koliko je Federacija BiH zaista bliže energetskoj sigurnosti o kojoj ministar govori.
Namjenska industrija: Prihodi na papiru, problemi u fabrikama
Lakić se pohvalio i prihodima jezgre namjenske industrije od 554,1 milion KM.
Međutim, dok se u javnosti predstavljaju zbirni finansijski pokazatelji i uspjesi sektora, pojedina preduzeća suočavaju se s ozbiljnim finansijskim i poslovnim problemima.
Pretis iz Vogošće bilježi gubitke, dok je kompanija Igman iz Konjica u proteklom periodu prošla kroz nekoliko ozbiljnih afera i finansijskih potresa, koji su u javnosti otvorili pitanja o upravljanju i stanju nekadašnjeg giganta namjenske industrije.
Slučaj Igmana obilježili su veliki finansijski gubici, internet-prevara i obustava proizvodnje.
Sredinom 2026. godine mediji su objavili da je s računa Igmana, zbog internet-prevare koja je uključivala presretanje elektronske pošte i lažne naloge za plaćanje, greškom prebačeno 780.000 eura na račun druge osobe.
Nakon toga dio novca je nestao. Rukovodstvo kompanije tada je tvrdilo da su preostala sredstva blokirana i da se čeka njihov povrat.
Dodatni udarac predstavljali su finansijski izvještaji za 2025. godinu, prema kojima je Igman godinu završio s gubitkom od 15,3 miliona KM. Bio je to ozbiljan šok za javnost, s obzirom na to da je ova kompanija godinama važila za jedno od najprofitabilnijih državnih preduzeća u namjenskoj industriji.
Problemi su nastavljeni i u septembru 2026. godine, kada su mašine u fabrici potpuno zaustavljene na šest dana, a otprilike 1.300 radnika poslano je na prinudni odmor.
Zvanično objašnjenje bilo je da je došlo do kolapsa i pada sistema vodosnabdijevanja u krugu fabrike.
Proizvodnja je u međuvremenu ponovo pokrenuta, ali trajno rješenje problema s vodosnabdijevanjem još nije u potpunosti osigurano.
Sve to otvara pitanje koliko se iza zbirnih podataka o prihodima namjenske industrije zaista krije stabilno poslovanje i koliko su institucije koje upravljaju ovim sektorom uspjele zaštititi preduzeća od finansijskih i organizacijskih problema.
Koksara Lukavac: Ugašena fabrika, radnici na birou
Posebna priča je Koksara u Lukavcu, koja je prodata kompaniji povezanoj s biznismenom Gordanom Pavlovićem, a potom ugašena. Peć je prodata, radnici su završili na birou, a industrijski kapacitet koji je imao značaj za širu privredu ostao je bez proizvodnje.
