Pažljivi evidentičari su izračunali da je u zadnjih nekoliko godina za ratne zločine optuženo oko 100 pripadnika Armije i policije RBiH
Piše: Almasa Hadžić
Predzadnjeg dana protekle godine, podsjeti me Facebook na objavu od prije pet godine u kojoj, s javnošću dijelim tek pristiglu vijest Tužilaštva Bosne i Hercegovine o podizanju optužnice protiv Tomislava Tome Kovača ratnog ministra policije Rs.
Optužnica ga je teretila za učestvovanje u genocidu počinjenom nad civilima Srebrenice u julu 1995. godine, a 20 dana kasnije Sud Bosne i Hercegovine ju je potvrdio.
Kako tad', tako i danas.
Kovač je na slobodi, mirno živi u Srbiji, povremeno, dobro obezbjeđen, uz znanje najodanijih policijskih čuvara Rs, pređe granicu na Drini kako bi u Podrinju prisustvovao porodičnim slavama svojih saboraca-zločinaca, obišao svoje biznise itd.
I u Srbiju se vrati bez da ga iko kontrolira ili, ne daj Bože uhapsi i svezanog privede u Sud Bosne i Hercegovine.
Također, povremeno, pojavi se na nekom od srbijanskih TV kanala čije izjave i tumačenja događaja tokom agresije na BiH, pa i o aktuelnim političkim zbivanjima u našoj zemlji s nestrpljenjem dočekaju i prenesu pojedine domaće TV kuće.
I nije Kovač jedini optuženi ratni zločinac koji je zaštitu našao u Srbiji i koji, zahvaljujući saradnji pojedinih domaćih i srbijanskih sigurnosnih službi prelazi granicu Bosne i Hercegovine, a da ga niko ne upita gdje i kome ide.
Iako posjeduje državljanstvo Bosne i Hercegovine i Srbije, za ovih pet godina, Tužilaštvo BiH nije se udostojilo objasniti šta je učinilo da pravdi privede optuženog ratnog zločinca Tomislava Kovača.
I ne samo njega, već i mnoge k'o što je on.
Varaju se oni koji misle da je Tužilaštvo BiH za ovih pet godina, otkako ne čini ništa da pravdi privede zločinca Kovača, sjedilo skrštenih ruku.
Imalo je, naime, pune ruke posla podižući optužnice protiv bivših pripadnika Armije RBiH i MUP-a RBiH, protiv nekadašnjih nosilaca političkih i izvršnih funkcija RBiH.
Optuživani su i hapšeni, uglavnom, Bošnjaci, po neki Hrvat, branioci gradova i sela u kojima su oni poput Tome Kovača i njemu sličnih tokom agresije počinili najteže ratne zločine nad bošnjačkim civilima kakvi su masovna pogubljenja, logorska mučenja, silovanja i na kraju i genocid.
Pažljivi evidentičari su izračunali da je u zadnjih nekoliko godina za ratne zločine optuženo oko 100 pripadnika Armije i policije RBiH iz Bihaća, Konjica, Ilijaša, Bužima, Teočaka, Sapne, Ilidže, Goražda, Viteza, Sarajeva itd, od kojih su neki hapšeni po hitnom postupku - na spavanju, na radnim mjestima, na putu za bolnicu, privođeni u Sud BiH, zadržavani u pritvoru i kojima se do danas sudi.
I sudit će i u godini čiji je dolazak sinoć, uz pjesmu i vatromete gromoglasno najavljen u Sarajevu i drugim gradovima Bosne i Hercegovine.
Za isto to vrijeme, u Srbiju se sklonilo blizu 120 pripadnika vojske i policije Rs osumnjičenih da su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu počinili teške ratne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima.
Što se zna.
Za razliku od optuženih pripadnika Armije RBiH, koje skoro svakodnevno možemo vidjeti kako pune sudnice Suda BiH, opet, optuženi pripadnici vojske i policije Rs, koji su dostupni organima gonjenja u BiH, kakvi su, naprimjer, Radenko Stanić, Miroslav Kraljević, Mane Đurić i Goran Garić iz Vlasenice, optuženi u godini kad i Tomo Kovač, osim ročišta za izjašnjenje o krivici, već dugo se ne pojavljuju na optuženičkim klupama.
Njihova ročišta, kako to objašnjavaju tužioci i sudije uredno se odgađaju "zbog zdravstvenih problema Đurića".
Dokle, niko ne zna.
Onog ko dočeka kraj 2023. godine, zasigurno, će društvene mreže ponovo podsjetiti na datume podizanja optužnica ne samo protiv Tome Kovača, najodanijeg Karadžićevog policajca i prvog saradnika u zločinu, već i za mnoge druge zločince, koji su i ovu Novu godinu dočekali bez straha da će za zločine koje su počinili u Bosni i Hercegovini bilo kad odgovarati.
Možda se neki od njih već 9. januara, bez straha da će završiti u pritvoru Suda BiH, nađu u Istočnom Sarajevu da obilježe godišnjicu zločinačkih temelja entiteta Rs.
Okuraženi su istupima Milorada Dodika, ali i inertnošću pravosuđa Bosne i Hercegovine.
