Zašto bi neko podržavao političara čije mu odluke pogoršavaju život? Odgovor se, prema norveškom filozofu Larsu Svendsenu, ponekad krije u nečemu što nema mnogo veze s ekonomijom ili ličnom koristi. Za neke birače zadovoljstvo zbog poraza i patnje političkih protivnika može biti važnije od vlastitog blagostanja. U razgovoru za N1 Svendsen objašnjava kako takva politika funkcioniše, zašto je povezuje s pokretom Donalda Trumpa i kakve opasnosti predstavlja za demokraciju.
Norveški filozof Lars Svendsen, poznat po knjigama o zlu, strahu, slobodi i nadi, u svojoj novoj knjiziTrump i filozofi (2026) razmatra američkog predsjednika kroz ideje četrdeset velikih mislilaca, od svetog Augustina do Niccolòa Machiavellija.
Njegov zaključak izrazito je kritičan:
"On je utjelovljenje svega onoga što politički vođa ne bi trebao biti", kaže Svendsen u intervjuu za N1.
Ipak, posebno zanimljiv dio razgovora odnosi se na pitanje koje nadilazi samog Trumpa: zašto ljudi ostaju odani političkim pokretima čak i kada njihove politike imaju negativne posljedice po njih same?
Kada je važnije da drugi izgube nego da nama bude bolje
Svendsen objašnjava da političko ponašanje ljudi nije uvijek zasnovano na očekivanju boljeg života, već može biti povezano s ogorčenošću, osjećajem nepravde i željom da protivnička strana doživi poraz.
"Ljudi imaju interese koji nadilaze njihovo materijalno blagostanje i mogu biti spremni pretrpjeti gubitak samo da vide kako neko prema kome osjećaju ogorčenost gubi status ili moć", kaže Svendsen.
Drugim riječima, neki birači mogu prihvatiti da im život postane teži ako vjeruju da će političkim protivnicima biti još gore.
Za opisivanje takve politike Svendsen koristi pojam „sadokonzervativizam“, nadahnut konceptom „sadopopulizma“ američkog historičara Timothyja Snydera.
Riječ je o politici u kojoj nanošenje boli ili ponižavanje onih koji se smatraju neprijateljima postaje izvor političkog zadovoljstva.
"Patnja postaje politički resurs, stvara osjećaj zajedništva i usmjerava frustraciju prema onima koji se doživljavaju kao neprijatelji. Birači mogu čak prihvatiti vlastite gubitke sve dok mogu uživati u porazu drugih", objašnjava Svendsen.
Takva politička logika može pomoći da se razumije zašto određeni birači ostaju privrženi svojim liderima uprkos razočaranjima ili pogoršanju vlastitih životnih okolnosti.
Svendsen, međutim, upozorava da se motivi birača razlikuju. Neki podržavaju određene politike jer očekuju poboljšanje života, drugi zbog ideoloških uvjerenja, a treći zato što opoziciju smatraju lošijom.
Zato bi bilo pogrešno tvrditi da svi Trumpovi birači uživaju u tuđoj patnji.
Kako ogorčenost postaje politička snaga
Svendsen ovaj fenomen povezuje i s idejama njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea, posebno s pojmom ressentiment, koji označava duboko ukorijenjenu ogorčenost i želju za osvetom.










