Politički prelasci iz jedne stranke u drugu u Narodnoj skupštini Rs tokom posljednjih petnaest godina prerasli su iz pojedinačnih slučajeva u jedan od ključnih mehanizama formiranja i održavanja skupštinskih većina. Poslanici su napuštali stranke na čijim su listama osvojili mandate, pristupali političkim protivnicima, osnivali nove stranke ili se priključivali vladajućoj koaliciji, nerijetko uz preuzimanje važnih javnih funkcija.
Najnoviji slučajevi Vladimira Ćopića i Snježane Gvozden, koji su neposredno prije konstituiranja 12. saziva NSRs napustili opozicione političke organizacije i priključili se Dodikovom bloku, nastavak su obrasca koji je posebno došao do izražaja nakon izbora 2014. godine.
Ćopić je mandat osvojio na listi SDS-a, ali je prije konstituiranja parlamenta pristupio Ujedinjenoj srpskoj Nenada Stevandića. Gvozden je, s druge strane, mandat dobila kao kandidatkinja Pokreta sigurna srpska Draška Stanivukovića, da bi 16. novembra prešla u SNSD.
Njen prelazak potvrdio je poslanik SNSD-a Srđan Mazalica, koji je istovremeno saopćio da će biti kandidatkinja te stranke za potpredsjednicu NSRs iz reda hrvatskog naroda.
„Postignuti su dogovori. Na naš prijedlog, potpredsjednica iz reda hrvatskog naroda bit će Snježana Gvozden, a iz bošnjačkog naroda na prijedlog SNSD-a bit će Nina Bukejlović“, izjavio je Mazalica za ATV.
Gvozden je prisustvovala i potpisivanju koalicionog sporazuma stranaka okupljenih oko SNSD-a.
Posebno je zanimljiva njena politička biografija. Političku karijeru započela je u PDP-u, potom djelovala u Socijalističkoj partiji Petra Đokića, iz koje je 2020. prešla u Socijalističku partiju srpske Gorana Selaka. U aprilu 2026. priključila se Pokretu sigurna srpska, da bi samo sedam mjeseci kasnije prešla u SNSD.
Gvozden je ranije bila odbornica u Skupštini grada Gradiška, a poslanički mandat u NSRs osvojila je putem kompenzacione liste PSS-a.
Micro mreža objavila je da je njen prelazak dio šireg političkog dogovora u kojem se spominje i njen zet Nikola Dronjak, kojem bi, prema navodima tog portala, trebalo pripasti mjesto u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Takav dogovor zasad nije potvrđen zvaničnom odlukom nadležnih institucija.
Stanivuković je njen prelazak povezao s obećanom potpredsjedničkom funkcijom, podsjećajući da joj je PSS omogućio kompenzacioni mandat.
„Što bi čovjek samo promijenio stranku kad može odmah i položaj? Na izborima nije prošla direktno, ali je zato direktno prešla u SNSD“, poručio je Stanivuković.
Ispred zgrade NSRs pojavio se pokretni bilbord s natpisom „Snježana Gvozden papak No2“, nakon što je prethodno slična poruka bila upućena Vladimiru Ćopiću.
Oznaka „papak“, koja se u političkom govoru Rs koristi za poslanike koji nakon izbora promijene političku stranu, potječe iz jedne od najvećih političkih afera u poslijeratnoj historiji entiteta.
U novembru 2014. godine objavljen je audiosnimak na kojem se čuje glas tadašnje premijerke Željke Cvijanović kako govori o pridobijanju dvojice poslanika za formiranje skupštinske većine.
Na snimku se spominju „dva papka“, kao i mogućnost pridobijanja dodatnih poslanika ukoliko to bude potrebno.
Afera je izbila neposredno nakon izbora na kojima SNSD nije imao samostalnu većinu. Stranka Milorada Dodika osvojila je 29 mandata, SDS 24, DNS osam, PDP sedam, a ostale političke organizacije preostala mjesta u parlamentu.
Među poslanicima koji su nakon izbora podržali Dodikov blok bili su Vojin Mitrović i Ilija Stevančević.
Mitrović je izabran na listi NDP-a Dragana Čavića, ali je ubrzo napustio tu stranku i priključio se vladajućoj većini. Stevančević je mandat osvojio na listi SDS-a kao kandidat Partije ujedinjenih penzionera, a također je podržao formiranje nove vlasti.
Opozicija je tvrdila da je riječ o kupovini mandata, dok promjena stranačke pripadnosti sama po sebi nije predstavljala dokaz izvršenja krivičnog djela.
Politička posljedica bila je nesporna: Dodikov blok osigurao je potrebnu većinu, a izraz „papci“ postao je trajna oznaka za poslanike koji napuštaju političke organizacije na čijim su listama izabrani.
U istom periodu počeo je politički uspon Nenada Stevandića kao jednog od najvažnijih Dodikovih koalicionih partnera.
Stevandić je na izborima 2014. osvojio mandat kao kandidat SDS-a, ali se potom razišao s rukovodstvom te stranke. Nakon napuštanja SDS-a osnovao je Ujedinjenu srpsku, koja je postala dio vladajuće koalicije.
Stevandić je obavljao funkciju potpredsjednika NSRs, a kasnije je imenovan za zamjenika generalnog direktora Univerzitetskog kliničkog centra Rs.
Ujedinjena srpska u narednim godinama postala je jedna od stranaka koje su primale političare iz drugih organizacija, uključujući pojedince koji su mandate osvajali kao kandidati opozicije.
Nakon izbora 2018. politički prelasci dobili su znatno šire razmjere.
Najveći udar pretrpio je DNS, tada jedan od najvažnijih partnera SNSD-a, koji je na izborima osvojio 12 poslaničkih mandata.
Unutrašnji sukobi doveli su do isključenja Nedeljka Čubrilovića, Milana Dakića, Spomenka Stojanovića i Spomenke Stevanović. Oni su formirali zaseban poslanički klub, a potom je osnovan DEMOS, na čijem je čelu bio Čubrilović.
Nova stranka nastavila je saradnju sa SNSD-om.
DNS je kasnije doživio dodatne podjele. Darko Banjac, koji je prethodno napustio SDS i priključio se DNS-u, osnovao je Narodnu partiju srpske. Pridružili su mu se i drugi političari koji su napustili dotadašnje stranačke organizacije.
Milan Radović prešao je iz DNS-a u SDS, dok su pojedini poslanici DNS-a nastavili djelovanje u novim klubovima i političkim organizacijama.
Sličan proces zahvatio je Socijalističku partiju Petra Đokića.
Nakon sukoba u rukovodstvu stranke Goran Selak osnovao je Socijalističku partiju srpske. U novu organizaciju prešli su i pojedini poslanici, među kojima Maksim Skoko i Savo Vulić.
Posebno je zanimljiv slučaj Andree Dorić, koja je napustila Socijalističku partiju, priključila se SPS-u, a potom se vratila u prvobitnu političku organizaciju.
Jedan od politički najznačajnijih zaokreta nakon izbora 2018. napravio je Dragan Čavić.
Nekadašnji predsjednik Rs i dugogodišnji opozicioni lider, koji je godinama oštro kritikovao Dodika, nakon izbora odlučio je da NDP uvede u vladajuću koaliciju predvođenu SNSD-om.
Za razliku od pojedinačnih prelazaka, u ovom slučaju cijela politička organizacija promijenila je koalicionu stranu.
Čavić je nakon ulaska NDP-a u vlast imenovan na rukovodeću funkciju u Elektroprivredi Rs, gdje je kasnije postao direktor.
Tokom istog mandata SDS je izgubio više poslanika, među kojima Danijela Jošića, dok je Mijo Perkunić, izabran na listi koalicije Zajedno za BiH, napustio dotadašnji poslanički klub i priključio se Klubu SNSD-a.
Razmjere promjena dokumentovalo je udruženje Restart, koje je 2022. objavilo da su u sazivu NSRs od 2018. do 2022. stranačku pripadnost promijenila 23 od ukupno 83 poslanika.
To predstavlja gotovo 28 posto parlamenta. Pojedini poslanici političku pripadnost mijenjali su i više puta.
Prema podacima tog udruženja, najveći broj promjena događao se neposredno nakon izbora, u periodu kada se formira nova vlast i raspoređuju političke funkcije.
Izbori 2022. donijeli su novi ciklus pregrupisavanja.
SNSD je osvojio 29 mandata, SDS 13, PDP osam, dok su Socijalistička partija, Pokret za državu i DEMOS osvojili po pet poslaničkih mjesta.
U naredne četiri godine posebno je oslabljen DEMOS.
Stranka Nedeljka Čubrilovića ušla je u parlament s pet poslanika, ali je do kraja mandata ostala bez svih pet.
Milan Dakić i Suzana Gašić prešli su u SNSD u novembru 2024. godine. Kasnije su im se pridružili Aco Stanišić i Spomenka Stevanović.
Preostali poslanik DEMOS-a, Siniša Mijatović, u junu 2026. pristupio je SPS-u Gorana Selaka.
Tako je politička organizacija koja je na izborima osvojila pet mandata ostala bez ijednog poslanika, iako je nastavila postojati i djelovati unutar vladajućeg bloka.
Za razliku od preleta iz opozicije u vlast, ovi transferi nisu mijenjali ukupan broj glasova vladajuće koalicije, ali su povećavali neposredni utjecaj SNSD-a na račun njegovih manjih partnera.
U istom sazivu zabilježeni su i višestruki prelasci pojedinih poslanika.
Aleksandar Trninić mandat je osvojio na listi SDS-a, potom je pristupio Narodnom frontu Jelene Trivić, nakon čega je djelovao samostalno, a zatim prešao u Ujedinjenu srpsku.
Njegov dolazak u stranku Nenada Stevandića izazvao je dodatne promjene unutar poslaničkog kluba.
Kostadin Vasić napustio je Ujedinjenu srpsku i pristupio NPS-u Darka Banjca.
Vasić je ranije bio član SDS-a, a njegov politički put obuhvatio je više promjena stranačke pripadnosti.
DNS su tokom mandata napustili Dragan Brdar i Željko Dubravac. Brdar je prešao u NPS, a Dubravac u Narodni front.
Radislav Dončić napustio je PDP i također pristupio Narodnom frontu.
Maja Dragojević Stojić, izabrana na listi SDS-a, u martu 2025. prešla je u PDP, a na izborima 2026. obnovila mandat na listi Pokreta sigurna srpska.
Promjene nisu zaobišle ni probosanski politički blok.
Pokret za državu na izborima 2022. osvojio je pet mandata, ali je tokom mandata došlo do podjela među poslanicima i političkim organizacijama koje su učestvovale u koaliciji.
Formirana je poslanička grupa SDA – BH Zeleni, dok su preostali poslanici nastavili djelovati u drugom parlamentarnom bloku.
Vojin Mijatović, jedan od političara koji su učestvovali u formiranju Pokreta za državu, u novembru 2026. kritikovao je nekadašnje partnere, tvrdeći da su insistiranjem da politički proces vode isključivo Bošnjaci izgubili raniji utjecaj.
Mijatović je podsjetio da je prvobitna koalicija imala pet poslanika, među kojima tri Bošnjaka, jednog Srbina i jednu Hrvaticu.
„Tražili ste bošnjačku reprezentaciju, dobili ste bošnjačku manjinu, umjesto reprezentacije BiH“, poručio je Mijatović.
Novi izborni ciklus 2026. otvorio je pitanje dvotrećinske većine u NSRs.
SNSD je osvojio 34 mandata, a Dodik je najavio da će vladajući blok imati najmanje 56 poslanika, koliko je potrebno za dvotrećinsku većinu u parlamentu koji ima 83 mjesta.
Vladimir Ćopić bio je prvi poslanik izabran na opozicionoj listi koji je nakon izbora promijenio stranu.
Mandat je osvojio kao kandidat SDS-a u Izbornoj jedinici 1, s 1.041 ličnim glasom, ali je prije konstituiranja parlamenta pristupio Ujedinjenoj srpskoj.
Odlazak je obrazložio neslaganjem s predsjednikom SDS-a Brankom Blanušom i namjerom da učestvuje u radu dvotrećinske parlamentarne većine.
SDS je zatražio da vrati mandat, dok je Nenad Stevandić branio njegovo pravo da promijeni političku pripadnost.
Drugi potvrđeni prelazak uslijedio je 16. novembra, kada je Snježana Gvozden napustila Pokret sigurna srpska i pristupila SNSD-u.
Za razliku od Ćopića, koji je mandat osvojio direktno, Gvozden je u NSRs ušla putem kompenzacione liste.
Njen prelazak dodatno je privukao pažnju jer je istog dana potvrđeno da će biti kandidatkinja SNSD-a za potpredsjednicu NSRs iz reda hrvatskog naroda.
Pokret sigurna srpska nakon njenog odlaska ostao je s 11 poslanika.
Stanivuković je najavio podnošenje krivičnih prijava zbog sumnje na trgovinu utjecajem i političku korupciju, a političke transfere povezao je s mogućim dogovorima o funkcijama.
S druge strane, predstavnici vladajuće koalicije insistiraju na pravu poslanika da samostalno odlučuju o političkom djelovanju.
Ustavni i izborni sistem Bosne i Hercegovine omogućava poslanicima da zadrže mandat i nakon napuštanja stranke na čijoj su listi izabrani. Mandat pripada izabranom predstavniku, a ne političkoj organizaciji, pa stranka ne može automatski oduzeti mandat poslaniku koji je napusti.
Zbog toga zahtjevi za vraćanje mandata imaju politički, ali ne i neposredno obavezujući pravni karakter.
Sama promjena stranačke pripadnosti nije krivično djelo. Eventualna krivična odgovornost može postojati ako se dokaže da je prelazak bio povezan s nedozvoljenom koristi, podmićivanjem ili drugim zakonom zabranjenim radnjama.
Historija NSRs pokazuje da su politički prelasci imali različite posljedice: 2014. pomogli su formiranju tijesne većine, nakon 2018. doveli su do raspada i stvaranja novih stranaka, a između 2022. i 2026. promijenili su unutrašnji odnos snaga među Dodikovim koalicionim partnerima.
U novom sazivu, započetom 16. novembra 2026, već su potvrđena dva prelaska iz opozicionih stranaka u vladajući blok: Vladimir Ćopić iz SDS-a u Ujedinjenu srpsku i Snježana Gvozden iz Pokreta sigurna srpska u SNSD.
Njihovi transferi dogodili su se u trenutku kada Dodik nastoji osigurati najmanje 56 glasova u NSRs, a Gvozden je odmah po prelasku predložena za jednu od najviših funkcija u entitetskom parlamentu.
Petnaest godina političkih preleta u NSRs: Od afere „dva papka“ do Dodikove nove većine, mandati mijenjaju vlasnike, a preletači dobivaju funkcije
Redakcija Mostar
Od kupovine poslanika koja je potresla Rs 2014. godine, preko raspada DNS-a, SDS-a i DEMOS-a, do najnovijih prelazaka Vladimira Ćopića i Snježane Gvozden, promjene stranačkih dresova postale su stalno obilježje političkog života entiteta.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.










