Bajdenova pobjeda nije bila iznenađenje, recimo, Miču Mek Konelu, vođi republikanaca u Senatu SAD, koji je prije nekoliko mjeseci svojim kolegama senatorima diskretno stavio do znanja da se tokom kampanje za reizbor u Senat, slobodno distanciraju od Trampa.
Kako je nastradala Mek Sali
Nigdje to nije bilo očiglednije kao kada je prije nekih desetak dana, u jeku izborne kampanje Donald Tramp usred izbornog skupa u Arizoni ponizio republikansku kandidatkinju za Senat iz te države Martu Mek Sali da se, očigledno protiv njene volje, pojavi na bini zajedno sa njim. Odmah nakon tog čina, dakle desetak dana prije izbora, američki mediji su to proglasili „političkom smrtnom presudom“ za ovu ambicioznu senatorku. Potpuno očekivano, Mek Sali je poražna od strane demokratskog oponenta.
Ne treba posebno napominjati da su Repulikanci, pametnim i diskretnim distanciranjem od Trampa, sačuvali većinu u ovom zakonodavnom tijelu.
I Vladinir Putin, rusku predsjednik, na vrijeme je shvatio da Trampa treba pustiti niz vodu. Kada je prije tri sedmice Trampov buldog Rudi Džulijani otvorio navodnu korupcionašku aferu Bajdenovog sina Hantera u ukrajinskoj gasnoj kompaniji Burizma, aferu je „sahranio“ sam Putin koji je za ruske medije izjavio da ovdje nema nikakve afere i da je sve čisto. I ne samo to, molbu Trampa da se organizuje bilateralni susret uoči izbora, ruski predsjednik je ležerno „iskulirao“, shvativši da nije pametno ulaziti u nepotreban sukob s budućim američkim predsjednikom Džoom Bajdenom, koji ionako prema njemu ne gaji pretjerane simpatije.
Dakle, svima je bilo jasno kakav će biti ishod američkih izbora. Dobro, svima osim nekima na zapadnom Balkanu, ali to je poseban sociološki fenomen u koji ne treba ulaziti ako baš nema prijeke potrebe.
Zašto je, dakle, Bajdenova pobjeda bila gotovo rutinska stvar? Postoji mnogo razloga, ali dva su ključna.
Jedan je demografija – demokrate imaju gotovo dvostruko više sigurnih elektorskih glasova od republikanaca. Samo u dvije države – Kaliforniji i Njujorku, demokrate imaju elektorskih glasova kao republikanci u sigurnih 13.
Umjeće nepodnošljivosti
Da bi republikanski kandidat dobio izbore, on mora biti makar podnošljiv američkom centru i umjerenim liberalima.
Tramp je tokom svoje četiri godine učinio sve da bude upravo suprotno od toga. Osim toga, za Trampov reizbor su bile ključne dvije demografske grupe – populacija starija od 65 godina i bijele žene iz predgrađa. Starije je potpuno sludio svojom „anti korona“ kampanjom, a i žene iz američkih predgrađa su mu ovo opasno zamjerile. Da su stvari loše shvatio je i sam Tramp kada je na nekoliko izbornih skupova bukvalno i doslovno vapio da ga žene iz predgrađa, ako je ikako moguće, zavole „Suburban women, would you please like me!“.
