"Izbor između građanskog suvereniste Slavena Kovačevića sa jedne strane te hrvatskog obavještajca Zdenka Lučića (Petorka) je izbor između toga hoće li oni polagati račune Sarajevu ili Zagrebu, izbor između toga hoće li se boriti za nacionalne interese Bosne i Hercegovine ili će se boriti za nacionalne interese Republike Hrvatske".
Na portalu Odgovor.ba prigodnom analizom u korist Zdenka Lučića, kandidata Petorke za člana Predsjedništva BiH, ovih dana oglasio se Tvrtko Milović, po vlastitom priznanju propali novinar i politički analitičar.
Milović je široj javnosti poznat kao nekadašnji član Upravnog odbora BHRT-a, u koji je pomenuti imenovan po milosti HDZ-a, te poznat po skandaloznim manipulacijama sa brojem ubijene djece u Sarajevu, u čemu je zasjenio i kalinovičkog poštara Srđana Puhala.
Milović glasno promoviše Zdenka Lučića, kandidata koji dolazi iz miljea zloglasnog SIS-a (Sigurnosno-informativna služba). Njegov brat Ivica Lučić bio je desna ruka i prvi obavještajac Franje Tuđmana, dok je sam Zdenko Lučić svoju političku karijeru počeo pod patronatom Miroslava Tuđmana, sina Franje Tuđmana.
Osnovna Milovićeva teza jeste da su Slaven Kovačević (kandidat DF-a) i Darijana Filipović (HDZ) proksiji stranačkih lidera Željka Komšića i Dragana Čovića, te da je hrvatski obavještajac Zdenko Lučić novost na političkoj sceni BiH.
Naravno, radi se o prilično jeftinom pokušaju manipulacije čija je priroda jasno vidljiva iz same Milovićeve konstatacije da će Zagreb podržati Lučićev izbor i da su ovo nacionalni a ne stranački izbori.
Iz takve konstatacije razvidno je da uopće nije ni bitno u kojoj mjeri su Kovačević i Filipović nastavak Komšićeve i Čovićeve politike. Sam Kovačević ističe da je njegova građanska politika izraz kontinuiteta, od građanskih članova ratnog Predsjedništva BiH, preko Željka Komšića do njega; međutim, ono što je bitno i zanimljivo jeste Milovićev pokušaj nametanja uvjerenja da je proksi utjecaj Zagreba na člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nešto novo.
Nije!
Historija pamti smjenu Stjepana Kljuića sa mjesta predsjednika HDZ-a BiH a koja je došla po direktivi iz Zagreba od strane Franje Tuđmana. U trenutku smjene Kljuić je bio član Predsjedništva BiH. Historija također pamti pokušaj Zagreba i Franje Tuđmana da Ivu Komšića, još jednog ratnog člana Predsjedništva BiH, stavi pod svoju političku kontrolu.
O proksi utjecaju zvaničnog Zagreba na politiku Ante Jelavića i Dragana Čovića, koji su poslije rata bili članovi Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, suvišno je i govoriti.
Kontinuitet građanskog političkog djelovanja članova Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini u miru je nastavio Željko Komšić.
S druge strane Komšić ujedno predstavlja diskontinuitet u političkom proksi djelovanju Zagreba u BiH. Sada Slaven Kovačević, jednako kao Komšić, nastoji biti izraz građanskog političkog kontinuiteta, i političkog diskontinuiteta u zagrebačkom proksi djelovanju.
Milović u ime Zagreba i Zdenka Lučića agituje u nastojanju da zvanični Zagreb i Republika Hrvatska dobiju svog proksi člana Predsjedništva u Predsjedništvu BiH.
Prije par godina, hrvatska europarlamentarka Željana Zovko, u jednom od rijetkih nastupa iskrenosti požalila se upravo na ovo na što danas pledira Milović zagovarajući izbor Zdenka Lučića, kazavši da Hrvatska nema svoga člana u Predsjedništvu BiH.
Nečuveno! Britanija nema ministre u francuskoj vladi! Hrvatska nema člana Predsjedništva BiH u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Međutim, Milović je u temeljnoj stvari upravu. Ako se s njim ne možemo složiti oko toga da li je dobro i uopće dopustivo da Zagreb i Republika Hrvatska imaju svog proksija u Predsjedništvu BiH, onda se zasigurno na nivou političke stvarnosti možemo složiti oko toga da je izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nacionalno (državno) pitanje.
Doista, izbor između građanskog suvereniste Slavena Kovačevića sa jedne strane te hrvatskog obavještajca Zdenka Lučića (Petorka) je izbor između toga hoće li oni polagati račune Sarajevu ili Zagrebu, izbor između toga hoće li se boriti za nacionalne interese Bosne i Hercegovine ili će se boriti za nacionalne interese Republike Hrvatske.
Glasači iz izborne jedinice FBiH koji nemaju dilemu pri izboru između Sarajeva i Zagreba, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, neće imati dilema ni oko gorenavedenog izbora.
Milović je također upravu u još jednoj stvari. Izbor između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Sarajeva i Zagreba, Kovačevića i Lučića je također nacionalna a ne stranačka stvar. Otud Lučića podržava pet zagrebačkih proksi stranaka, a Kovačevića jedna, ali ne zagrebačka, nego bosanskohercegovačka.
(M.T.)
