Na portalu Odgovor.ba prigodnom analizom u korist Zdenka Lučića, kandidata Petorke za člana Predsjedništva BiH, ovih dana oglasio se Tvrtko Milović, po vlastitom priznanju propali novinar i politički analitičar.
Milović je široj javnosti poznat kao nekadašnji član Upravnog odbora BHRT-a, u koji je pomenuti imenovan po milosti HDZ-a, te poznat po skandaloznim manipulacijama sa brojem ubijene djece u Sarajevu, u čemu je zasjenio i kalinovičkog poštara Srđana Puhala.
Milović glasno promoviše Zdenka Lučića, kandidata koji dolazi iz miljea zloglasnog SIS-a (Sigurnosno-informativna služba). Njegov brat Ivica Lučić bio je desna ruka i prvi obavještajac Franje Tuđmana, dok je sam Zdenko Lučić svoju političku karijeru počeo pod patronatom Miroslava Tuđmana, sina Franje Tuđmana.
Osnovna Milovićeva teza jeste da su Slaven Kovačević (kandidat DF-a) i Darijana Filipović (HDZ) proksiji stranačkih lidera Željka Komšića i Dragana Čovića, te da je hrvatski obavještajac Zdenko Lučić novost na političkoj sceni BiH.
Naravno, radi se o prilično jeftinom pokušaju manipulacije čija je priroda jasno vidljiva iz same Milovićeve konstatacije da će Zagreb podržati Lučićev izbor i da su ovo nacionalni a ne stranački izbori.
Iz takve konstatacije razvidno je da uopće nije ni bitno u kojoj mjeri su Kovačević i Filipović nastavak Komšićeve i Čovićeve politike. Sam Kovačević ističe da je njegova građanska politika izraz kontinuiteta, od građanskih članova ratnog Predsjedništva BiH, preko Željka Komšića do njega; međutim, ono što je bitno i zanimljivo jeste Milovićev pokušaj nametanja uvjerenja da je proksi utjecaj Zagreba na člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nešto novo.
Nije!
Historija pamti smjenu Stjepana Kljuića sa mjesta predsjednika HDZ-a BiH a koja je došla po direktivi iz Zagreba od strane Franje Tuđmana. U trenutku smjene Kljuić je bio član Predsjedništva BiH. Historija također pamti pokušaj Zagreba i Franje Tuđmana da Ivu Komšića, još jednog ratnog člana Predsjedništva BiH, stavi pod svoju političku kontrolu.
O proksi utjecaju zvaničnog Zagreba na politiku Ante Jelavića i Dragana Čovića, koji su poslije rata bili članovi Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, suvišno je i govoriti.
