Zašto Bećirović, Konaković, a posebno Nikšić, nisu htjeli strateški dijalog sa SAD? A Srbija hoće!

Nepostojanje ni "s" od strateškog dijaloga Sarajeva i Vašingtona još jedna je u rastućem nizu teških optužnica i bjelodanih dokaza nesposobnosti, lijenosti, bezobrazluka, arogantnosti, neznanja... Trojke!

Piše: Sead Numanović


Već u petak počinje strateški dijalog Sjedinjenih Američkih Država i Srbije. 

Odluku o tome administracija Donalda Trumpa donijela je sinoć i za tri dana kreće se u operacionalizaciju dijaloga. 

A šta Amerikanci počnu, završit će!

Strateški dijalog je najviši nivo bilateralne saradnje između SAD-a i druge države. To nije samo običan diplomatski razgovor, već strukturiran, dugoročan i institucionalizovan okvir koji služi za produbljivanje odnosa u nizu ključnih oblasti. 

"Ne moram dalje objašnjavati koliko je to značajno, koliko je to miljama ili kilometrima, kako hoćete, daleko od onoga gdje smo bili u odnosima prije 25 i 30 godina. I ja smatram da je to srpski nacionalni interes. I važno nam je i zbog Kosova, gdje se oslanjamo na zaštitu našeg naroda. I za Rs, gdje smo prošle godine imali ozbiljno razumijevanje administracije predsjednika Trumpa za rješavanje problema u Bosni i Hercegovini, i gdje vidimo da smo u toj saradnji uspjeli riješiti određene probleme", izjavio je srbijanski ministar vanjskih poslova Marko Đurić.

Nema pretjerivanja u ovoj ocjeni Đurića. Šta više!

Cilj strateškog dijaloga je da se bilateralni odnosi podignu na nivo gdje se o važnim pitanjima ne pregovara "od slučaja do slučaja", već se o njima redovno i kontinuirano konsultuje.

Srbija se ovime približava još više SAD-u!

I to, kako istaknu šef diplomatije ove države, jača svoju poziciju i u regionu. I Đurić nije uopće slučajno pomenuo Bosnu i Hercegovinu i entitet Rs!

Jer, strateški dijalog znači i da dvije države usklađuju svoje stavove o regionalnim i globalnim izazovima (sigurnosne prijetnje, energetska kriza, demokratski razvoj).

Njime se, nadalje, dodatno vojno i sigurnosno približavaju dva aktera dijaloga, jača se vojna saradnja, izvode zajedničke vježbe vojske, policije, civilne zaštite... Bitan segment je i modernizacija vojske, borba protiv sajber-kriminala i terorizma.

Strateškim dijalogom država postaje atraktivnija i za američke, ali i druge investitore, te otvara prostor za energetsku diverzifikaciju uz oslanjanje na američku tehnologiju.

Sva ova i druga pitanja pretresaju se i na velikim međuvladinim konferencijama koje se održavaju najmanje jednom godišnje.

Država dobija "težinu" u međunarodnim krugovima jer se tretira kao važan američki sagovornik.

To se najbolje vidi na primjeru Mađarske, koja je, nakon sporazuma o strateškom partnerstvu, zabilježila izuzetan rast investicija. 

Strateški dijalog ima još jednu, možda i najvažniju osobinu: SAD su direktno uključene u zaštitu njihove stabilnosti!

U regionu, osim Srbije, ovaj status već imaju Sjeverna Makedonija, Hrvatska, naravno, Grčka, Crna Gora i Albanija!

Bosna i Hercegovina, naravno, nema!

Iako se "busamo u prsa" važnošću SAD u BiH, naši su odnosi s zvaničnim Vašingtonom "klasični".

Amerikanci iznesu zahtjev, naši vlastodršci izvrše!

I ne traže ništa zauzvrat!

Ako je početak strateškog dijaloga Beograda i Vašingtona djelo Trumpove administracije, A NIJE!, zašto Trojkini funkcioneri nisu iskoristili Bidenovu administraciju?

Je li Denis Bećirović jedno od svojih "javljanja iz Vašingtona uživo" mogao posvetiti ovom pitanju?

Kada je imenovan za ministra vanjskih poslova, Elmedin Konaković dobio je telefonski poziv Antonyja Blinkena. Tad i više nikad!

Ali je i Konaković mogao neko od svojih američkih putovanja iskoristiti za otvaranje ove teme. Neko od lobiranja tamo koje je zapodjeo, valjda bi dalo rezultat. 

I sigurno je da bi rezultata bilo da je Nermin Nikšić prije više od dvije godine, kada je američkim partnerima isporučio sve potencijale Bosne i Hercegovine "na tacnu" - od elektroenergetskih potencijala, preko aerodroma, do namjenske industrije!
Amerikanci vole ljude koji drže do sebe!

Bećirović, Konaković, a posebno Nikšić, ponizno su se prostrli pred američkim zvaničnicima. 

Bez strategije, bez vizije, bez htijenja, bez znanja, bez volje...

Samo da im se nešto ne zamjeri. Da se nešto ne "iščačka". Da ih se ne "spenga". Da im ne utvrde "nešto".

Šta? Znaju oni šta rade i gdje bi ih se moglo naći!

Takvo nekritičko predavanje i prodavanje nikada dobro nikome nije donijelo.

Nepostojanje ni "s" od strateškog dijaloga Sarajeva i Vašingtona još jedna je u rastućem nizu teških optužnica i bjelodanih dokaza nesposobnosti, lijenosti, bezobrazluka, arogantnosti, neznanja... Trojke!

A strateški dijalog nije nedostižna i kompleksna konstrukcija. Šta više! Imaju ga Tunis i Maroko, na primjer. Pa Uzbekistan i Kazahstan. Pa Armenija! Katar, također...

Dok se zvaničnici Trojke prpoše, brutalno nas lažu, izmišljaju "uspjehe"..., Srbija otvara strateški dijalog!

"Ne moram dalje objašnjavati koliko je to značajno, koliko je to miljama ili kilometrima, kako hoćete, daleko od onoga gdje smo bili u odnosima prije 25 i 30 godina. I ja smatram da je to srpski nacionalni interes. I važno nam je i zbog Kosova, gdje se oslanjamo na zaštitu našeg naroda. I za Rs, gdje smo prošle godine imali ozbiljno razumijevanje administracije predsjednika Trumpa za rješavanje problema u Bosni i Hercegovini, i gdje vidimo da smo u toj saradnji uspjeli riješiti određene probleme", da ponovo citiramo izjavu srbijanskog ministra vanjskih poslova Marka Đurića.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.