Piše: Fahrudin Sinanović
U subotu je obilježena 31. godišnjica Genocida u Srebrenici.
Srpski političari, kao i većina Srba, genocid u Srebrenici pravdaju napadom pripadnika Armije Republike BiH na Kravicu. Tom prilikom spominju i cifru od nekoliko hiljada ubijenih Srba u Kravici.
Naravno, riječ je o lažima i traženju izgovora za počinjeni genocid.
Njih najbolje demantira ratni zločinac Ratko Mladić, koji je po ulasku srpskih snaga u Srebrenicu pred kamerama rekao: "Ovaj grad dajemo na poklon srpskom narodu... konačno, nakon pobune dahija, došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima ovog kraja".
Dakle, zločinac Mladić ne spominje Kravicu, uzimanje Srebrenice nije osveta za Kravicu, nego je osveta Turcima zbog bune dahija.
Tek kasnije, kad su i sami shvatili razmjere zločina i zvjerstava koje su počinili, krenuli su s pričom o Kravici.
Većini Srba nije teško povjerovati u laž. Uostalom, njema se u toku rata plasirala i prodala i priča da u Sarajevu Mirza Delibašić Kindže, Davorin Popović Pjevač i Hanka Paldum zlostavljaju Srbe, otvaraju logore, "srpsku nejač bacaju lavovima u kavez u zoološkom vrtu Pionirska dolina".
Kad se povjeruje u takvu laž, najmanji problem je povjerovati da je Genocid u Srebrenici počinjen zbog Kravice.
Zanimljivo je i ovo Mladićevo "došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima".
Ova Mladićeva rečenica je teška, opasna, nesretna i, na koncu konca, neistinita.
Mi Bošnjaci nismo Turci! Jesmo muslimani, ali nismo Turci. Kao što su Srbi pravoslavci, a nisu Grci, Rusi, Rumuni, već su Srbi.
Razumljiv je srpski antagonizam, da ipak ne kažem - mržnja, prema Turcima pod čijom okupacijom su bili 500 godina. Ako imaju neraščišćenih problem s Turcima, eno im Stambola, neka tamo to rješavaju, neka to rješavaju s Turcima, a ne s Boŝnjacima.
