Tek 30 godina nakon kraja rata u Bosni tužilaštvo u Milanu pokrenulo je istragu zbog mogućeg „snajperskog turizma“. Radi se o sumnji da su bogati Italijani i građani drugih zapadnih zemalja u godinama 1993. do 1995. plaćali tadašnjim bosanskih snagama bosanskih Srba da bi nekoliko dana mogli pucati na civile. „Snajper-safari“ u Bosni prikrivali su se kao lovačka putovanja na Balkanu, koja su polazila iz Trsta. Istraga protiv navodnih hobi-snajperista pokrenuta je nakon prijave milanskog pisca Ezija Gavazzenija (66). On je tužilaštvu u Milanu predao dokumente i svjedočenja iz višegodišnjeg istraživanja. Redakcija njemačkog Berliner Morgenposta razgovarala je s Gavazzenijem. Berliner Morgenpost je renomirani njemački dnevni list sa sjedištem u Berlinu, poznat po kvalitetnom političkom i istraživačkom novinarstvu. Osnovan 1898., danas je dio FUNKE Mediengruppe, jedne od najuticajnijih medijskih grupacija u Njemačkoj. U ovom intervjuu koji nosi naslov Hobi-snajperisti u Sarajevu: „osjećali su se kao Bog“ Gavezzani govori o njegovom israživanju, cijeni tih safarija, strahu od opasnih ljudi ali i o interesovanju koju je njegova priča izazvala kod svjetskih medija.
U nastavku donosimo intervju:
Gospodine Gavazzeni, rezultati Vašeg istraživanja o „ljudskoj safariji“ u Sarajevu su jezivi. Zašto se tema pokreće tek nakon 30 godina?
Ezio Gavazzeni: Još 1995. dvije italijanske dnevne novine pisale su o navodnim turistima-snajperistima u Bosni, i ti članci su mi zapali za oko. Ali pravi podsticaj da dublje istražim i pronađem svjedoke dao mi je dokumentarni film „Sarajevo Safari“ slovenskog reditelja Mirana Zupaniča iz 2022. godine. U filmu, zasnovanom na izjavama anonimnih obavještajnih službenika, govori se o bogatim strancima koji su navodno plaćali da pucaju na ljude u Sarajevu. Dokumentarni film prikazan je širom Balkana i u mnogim afričkim zemljama. Pitanje je zašto nijedna zapadna televizija nije otkupila prava za taj film.
Jeste li sarađivali sa slovenskim rediteljem?
Gavazzeni: Zupanič mi je pomogao da uspostavim kontakte s nekim svjedocima. Ali nije želio dalje učestvovati, pa sam onda samostalno istraživao i tražio svjedoke. Slika koja proizlazi iz mojih istraživanja je potresna. Tokom četiri godine, svakog vikenda organizovana su putovanja za takozvane turističke snajperiste, koji su se na brdima Sarajeva pridruživali trupama bosanskih Srba da pucaju na civile. Govorimo o 200 vikenda tokom kojih su mnogi italijanski i strani snajperisti iz zapadnih zemalja ubijali civile. Iza toga je vjerovatno stajala organizacija koja je nudila putovanja bogatim stranim strijelcima iz Trsta, prikrivena kao lov na Balkanu.
Među učesnicima „ljudskih safarija“ prema vašem dosijeu nalaze se i italijanski državljani. Ipak, milanski tužilac koji vodi slučaj još nije upisao nijednog konkretnog osumnjičenog u registar istraga. Zašto?
Gavazzeni: Tužiocu sam predao dosije od 90 stranica sa detaljnim informacijama. Sada su karabinjeri zaduženi za istragu. Očekujem da ću uskoro biti saslušan. Zapravo sam htio slučaj objaviti tek nakon što pravosudna istraga bude okončana i o tome napisati knjigu. Ali informacije o istrazi procurile su u štampu i slučaj je postao javan.
Jeste li očekivali toliku medijsku pažnju?
Gavazzeni: Zapravo ne. Preplavljen sam zahtjevima za intervjue. Zovu me iz cijelog svijeta.
Koliko su koštali „ljudski safari“ u Sarajevu?
Gavazzeni: Snajperisti su bili bogati ljudi koji su mogli platiti i do 300.000 eura za jedan vikend na brdu iznad Sarajeva. Nije bilo nikakvih političkih ili religijskih motiva. To su bili bogati ljudi koji su tamo išli da bi se zabavili. Govorimo o ljudima koji vole oružje i možda odlaze i na safari u Afriku. Za takve ljude pucanje je kao video-igra, svejedno im je da li pogađaju životinju, ženu, starca ili dijete. Oni poznaju samo jezik novca. Novcem mogu dobiti sve. Ima lovaca koji plate 200.000 eura da ubiju lava u Africi. U slučaju sarajevskih safarija plaćalo se za ljudski plijen. Ja to nazivam ravnodušnošću prema zlu. Ti ljudi osjećaju se kao Bog i misle da će ostati nekažnjeni.
Bojite li se za svoju sigurnost sada kada je slučaj postao javan?
Gavazzeni: Da, tražit ću zaštitu od tužilaštva. Ja sam jedini u Evropi koji je skinuo veo sa ove priče. Imamo posla s krvavim ludacima koji su ubijali čak i djecu i pri tome ostajali potpuno hladni. Njima ne treba nikakav razlog da bi nekoga ubili. Vjerovatno su ti ljudi danas stari između 65 i 80 godina. Možda je neko u međuvremenu umro, ali se smatra da je veliki broj i dalje živ. Očekujem da će se barem jedan ili dva italijanska snajperista moći identificirati. Ima ih mnogo, to je sve što mogu reći.
Italijansku obavještajnu službu SISMI Bosanci su 1994. obavijestili o prisustvu Italijana na brdima oko Sarajeva. Šta se tada desilo?
Gavazzeni: Znamo da je postojao dosije o ovim safarijima. Volio bih pročitati dokumente koji bi se trebali nalaziti u arhivima italijanske obavještajne službe. Nadam se da nisu nestali i da će se moći identifikovati jedan ili dva italijanska snajperista.
Vi ste autor nekoliko knjiga o zločinima iz novije italijanske historije, između ostalog i o atentatu na papu Ivana Pavla II. Šta očekujete od istrage o hobi-snajperistima u Sarajevu?
Gavazzeni: Ja sam istraživački pisac. Postoje priče koje me fasciniraju i kojima tragom idem. Tako je bilo i u slučaju sarajevskih snajperista. Čekam dalji razvoj događaja, zanima me šta će se desiti. Još mnogo toga treba razjasniti.
