Piše: Sead Numanović
„Morat ćemo da razgovaramo, da se poštujemo, a ne da gledamo kako da na bilo koji način da zabijemo jedni drugima nož na leđa. Znam da je teško, ali mi moramo da otvorimo taj širi društveni dijalog sa Bošnjacima. Moramo da čuvamo mir i moramo da gledamo budućnost. Nisam pristalica nametnutih odluka jer one nikad nisu donele ništa dobro", ispalio je sinoć, tokom gostovanja na Pink TV, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Reaktiviranje bošnjačko-srpskog dijaloga i ponuda "bratskih odnosa" dolazi u vrijeme najgorih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine od 1996. godine naovamo.
Stalno i posvemašnje promoviranje ideje "srpskog sveta", neoružana agresija na svim poljima Srbije u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, pa i Makedoniji, stalno zabijanje noža u leđa Bošnjacima i Crnogorcima i - posebno - brutalno negiranje genocida u Srebenici, te žive rane na duši svakog Bošnjaka, karektiristika je djelujuće politike Srbije i njenih trojanskih konja u regionu.
Srpsko-bošnjački dijalog nije novost.
Njegovo reaktiviranje dolazi ni dva dana prije nego li će se u Banjoj Luci sastati parlament entiteta RS i izbaciti još jednu u nizu pamfleta protiv same suštine Bosne i Hercegovine.
Vučićev istup na sebi više nego odanoj televiziji s nacionalnom frekvencijom, makar na pojavnoj i deklarativnoj ravni, jeste verbalni "nož u leđa" Miloradu Dodiku.
Aleksandru Vučiću ne treba ništa vjerovati.
Previše je primjera dvostruke politike koju je vodio i vodi.
S jedne strane daje izjave koje bi mogle biti i "ok".
Djelima pokazuje sasvim suprotno.
Ali, hajmo se za trenutak pretvarati i prihvatiti tu njegovu ispruženu ruku.
Kako bi obnovljeni dijalog Bošnjaka i Srba trebao ići, gledano iz ugla Sarajeva?
On bi se trebao temeljiti na postulatu da je to, u stvari, dijalog Bosne i Hercegovine i Srbije.
Mogli bi ga započeti bošnjački politički predstavnici i Vučićeva ekipa.
Na sto se trebaju staviti sva otvorena pitanja - od elektrana u gornjem toku Drine, tog famoznog "srpskog sveta" do genocida u Srebrenici.
Hajmo, nadalje, vjerovati da je Vučićeva ponuda dijaloga njegovo udovoljenje zahtjeva Zapadu.
Udovoljimo i mi.
Znamo s kim pričamo, znamo ga mnogo bolje nego li zapadni ljudi ili mogu ili žele znati.
A zapadnjaci vole dijaloge.
Pa, "dijalogujmo" i mi!
Ako Srbija želi "bratske odnose s Bošnjacima", ma koliko i mi "znali da je to teško", počnimo ih graditi.
Realno, komšije smo, upućeni i jedni na druge, dijeli nas granica a povezuju građani i s jedne i s druge strane Drine.
Ukoliko Vučić želi "prijateljske i bratske odnose" s Bošnjacima, za početak - prekinut će sve aktivnosti na realizaciji "srpskog sveta".
Neka poništi odluku o objedinjavanju zajedničkog nastavnog plana i programa u školama Srbije i entiteta RS.
