Sve opasnosti i zamke zamjene Inzka

Rusija je nezaobilazna u procesu imenovanja novog visokog predstavnika. A oni zahtijevaju da se OHR ukine. EUFOR bi mogao nastradati.

Piše: Sead Numanović

 

Nakon početnog “entuzijazma” u vezi s izmjenom na čelu Ureda visokog predstavnika (OHR), kao da u međunarodnim krugovima počinje prevladavati realizam.

Ne, nije se odustalo od namjere da se OHR restrukturira.

U opticaju su i dalje planovi promjena vrha, ali i načina rada ovog ureda, ustanovljenog Dejtonskim sporazumom.

I dalje se, osim Christiana Schmidta, razmatraju britanska, kanadska ili skandinavsak opcija za novog visokog predstanika.

Pojavili su se i zahtjevi da kandidat treba biti žensko. Ako ne baš za visokog predstavnika, ono barem za zamjenicu.

Njemačka, ZVANIČNO, nije rekla da je zainteresirana za ovo mjesto. Nezvanično, kao i neki niži zvaničnici Kršćansko-demokratske unije (CDU) Angele Merkel, poput dobronamjernog i iskrenog Stefana Schwartza, Schmidt jeste kandidat.

U historiji OHR-a, ni visoki predstavnik, niti njegov zamjenik, nisu bili ženskog spola.

No, ključni akteri eventualne smjene na vrhu OHR-a (ni)su rekli svoje.

Rusija traži da se OHR ukine. Smatraju ga anahronim i nepotrebnim i stave su da se domaći politički akteri trebaju dogovoriti. A od tri, Rusija “u džepu” ima dva faktora – čelnike SNSD-a i HDZ-a.

Još se izjasnili nisu predstavnici novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Joea Bidena.

Njihov stav mogao bi biti ključan u odluci šta dalje s OHR-om.

Prema dosadašnjim “natuknicama”, Bidenov tim zainteresiran je za jačanje OHR-a, korištenje Bonskih ovlasti, gdje se mora… njegovo oživljavanje.

Ne zna se da li su i za zamjenu Inzka nekim drugim.

Aktuelni visoki predstavnik, naravno, zainteresiran je da ostane.

Nakon dugo godina kada je bio praktično sam, trpio uvrede i poniženja i upinjao se da se OHR ne ugasi, smatra da mu treba dati priliku da pokaže svoje znanje i sposobnost.

Niko ne može osporiti da je, u uslovima u kojima je bio godinama, Inzko uradio dobar  posao.

A još manje bi mu se moglo prigovoriti na upornosti.

Bez podrške međunarodne zajednice okupljene u Vijeću za provođenje mira (PIC), Inzko je znao iskoristiti svaku priliku koja mu se – istina rijetko – pojavljivala. Njegovi izvještaji Vijeću sigurnosti bili su sve oštriji. On je sinonim za uklanjanje table s imenom osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama. Pokazao je nepokolebljivost i na tom slučaju.

Može mu se zamjeriti da nije bio od riječi.

Obećao je nametanje zakona kojim bi se sankcioniralo negiranje genocida, na 25. godišnjicu Srebrenice, nije uradio. Znamo i zašto – opet nije imao podršku svojih šefova u PIC-u.

Sadašnje rasprave o njegovoj zamjeni prepune su špekulacija, pa i pogrešnih premisa.

Kako se bira novi visoki predstanik?

Prvo se nominiraju kandidati.

Do sada su uvijek dolazili iz zapadnih država.

Amerikanac je uvijek bio prvi zamjenik.

Rusi nisu davali svoje diplomate za visoke pozicije u OHR-u, iako su i oni učestvovali u finansiranju.

Kada se iskristalizira najozbiljniji kandidat, PIC ga imenuje.

Pristanak na to treba onda dati Vijeće sigurnosti.

I tu su prvi problem. U Vijeću sjede Rusi. Oni, kako se već dobrano zna, zahtijevaju da se OHR u potpunosti ukine.

Vijeće sigurnosti do sada je “pozdravljalo” i “davalo saglasnost” na izbor visokog predstavnika. Oni ga, dakle, ne potvrđuju, samo se “slažu” s odlukom PIC-a.

Obzirom da je Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova Rusije i tokom nedavne posjete Zagrebu rekao da neće prihvatiti novog visoog predstavnika, to bi značilo da bi Rusija mogla uložiti veto na tu “saglasnost”.

Šta onda?

Sve ostale članice PIC-a mogu produžiti s procedurom i imenovati novog visokog predstavnika. Ili predstavnicu!

Rusija bi onda mogla čak i istupiti iz PIC-a. To bi bio formalan gest, obzirom da je do sada ta zemlja imala suprotan stav u odnosu na ostatak ovog tijela. Nije podržavala zaključke, stavove, saopćenja, reagirala na saopćenja OHR-a, negirajući ih ili odbacijući…

Eventualni izlazak Rusije iz PIC-a bi bio (veliki) problem.

On bi označio novu fazu odnosa u međunarodnoj zajednici kada je BiH u pitanju.

Jedno od velikih pitanja koje bi se otvorilo je status EUFOR-a.

Iako se radi o evropskoj misiji, njen mandate verificira, opet Vijeće sigurnosti.

U teoriji, Rusija bi mogla staviti veto na produženje mandata ove operacije.

Kako sada stvari stoje, svijet je pred još jednom razdjelnicom.

Ako se kani mijenjati situacija u BiH, neke se odluke moraju donijeti. One nose rizik otvorene konfrontacije Zapada i Rusije.

Prema tom sukobu se već godinama stabilno ide.

Samo vrijeme pred nama dat će tačne odgovore na pitanja koja se otvaraju.

Sve ostalo su spekulacije.

 

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.