Serwer: Zapad uporno ponavlja greške na Balkanu. Mir je ugrožen

politicki.ba

Izvori prijetnji na Balkanu po mir, stabilnost i napredak ka EU su jasni. Leže u Banjoj Luci i Beogradu. Moskva podržava i jedno i drugo. Ali Brisel i Vašington ostaju slijepi za očigledno. I dalje pokušavaju savijati Bosnu, Kosovo i Crnu Goru u smjerovima kojima većina ne želi ići. Neuspjeh je vjerovatan.

Stvari se raspadaju na Balkanu, gdje je više od dvije decenije vladao ponekad neugodan mir. Rat u formi iz 1990-ih je malo vjerojatan. Niko ne može izdržati sukob poput onog u Bosni koji je trajao više od tri godine. Niti snage koje predvodi NATO na Kosovu ne bi tolerirale punu srpsku invaziju na cijelu njegovu teritoriju. Ali nestabilnost, oružani sukobi, etnički sukobi i disfunkcija su više nego mogući. Vjerovatni su. Politike i prakse SAD i EU ne pomažu, piše Daniel Serwer na svom blogu Peacefire.net, prenosi Politicki.ba.

Dodik prijeti Bosni i Hercegovini secesijom

Milorad Dodik se vratio kao predsjednik većinskog srpskog entiteta (Republika srpska ili Rs) koji vlada na 49% teritorije Bosne i Hercegovine. On je nastavio da sječe svoj put ka nezavisnosti, de facto ako ne i de jure. Nedavni potezi uključuju dva značajna. Skupština Rs-a usvojila je zakon kojim se poništava nadležnost bosanskog pravosudnog sistema. Osim toga, sam Dodik je izjavio da će visoki predstavnik međunarodne zajednice, odgovoran za Dejtonski mirovni sporazum, biti uhapšen ako uđe na teritoriju Rs. Oba poteza krše i duh i slovo Dejtonskog sporazuma. Ali osim što su bivšeg proglasili nevažećim, HiRep, Vašington i Brisel nisu učinili ništa da im se suprotstave.

Dodik je također izgradio policijske snage Rs-a, dobio dovoljno naoružanja i finansiranja od Rusije, te uspješno angažirao Mađarsku da blokira sve sankcije EU koje bi Brisel mogao predložiti. Vašington ga je sankcionirao i zbog njegovog osporavanja Dejtona i zbog očite korupcije. Ali nedostatak jedinstvenog odgovora Zapada za Dodika je ohrabrujući. A razvio je i topliji odnos sa Beogradom, koji traži uspostavu “srpskog sveta" koji uključuje srpsko stanovništvo susjednih zemalja.

Vučić prijeti dijelu Kosova

To je još ozbiljnija prijetnja na Kosovu. Srbija već kontrolira četiri općine sa srpskom većinom sjeverno od rijeke Ibar, koje se graniče sa Srbijom, ali Beograd tu liniju naziva "granicom". Uz ohrabrenje Beograda, tamošnji Srbi su napustili kosovske institucije, bojkotirali nedavne izbore i pobunili se protiv postavljanja nesrpskih gradonačelnika koji su potom izabrani. Srbija je otela kosovsku policiju sa teritorije Kosova, mobilizirala svoju vojsku duž granice/"granice", zastrašila Srbe da napuste kosovske sigurnosne snage, zaprijetila Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori da će zažaliti što su priznale Kosovo i odbacila sporazume postignute sa Prištinom za koje SAD i EU tvrde da su pravno obavezujuće. Amerikanci i Evropljani su odgovorili samo blagim verbalnim ukorima.

To ne važi za Prištinu, koja je izazvala "posljedice" zbog svog insistiranja na postavljanju gradonačelnika nesrba u njihove kancelarije i raspoređivanja paravojne policije kao odgovora na nerede. Dok se sjever Kosova smirio od proljeća, diplomate SAD i EU i dalje insistiraju na sopstvenim zahtjevima za povlačenje kosovske policije sa suverene teritorije Kosova. U međuvremenu, predsjednik Srbije Vučić je bio zauzet pokušajima da spriječi Ukrajinu da prizna nezavisnost Kosova, što je jasno kršenje sporazuma za koji Evropljani i Amerikanci kažu da je obavezujući.

Vučić prijeti i cijeloj Crnoj Gori

Situacija je još manje zdrava u Crnoj Gori članici NATO-a. Nedostaje joj potpuno ovlaštena vlada nakon izbora u junu. Predsjednik želi rusofilske političke stranke u vladi. Mandatar to ne čini, ali se i opire dovođenju bivše vladajuće stranke, Demokratske partije socijalista (DPS). Rezultat će biti ili vlada sa malom većinom u parlamentu ili novi izbori. Na svakim novim izborima, Srbija će učiniti sve da podrži rusofile, koji su takođe prosrpski orijentirani.

Očigledno rješenje bi bila koalicija između Pokreta Evropa sad!, koja je pobijedila na junskim izboraima i DPS, koji je takođe proevropski orijentiran. Ali Beograd će izvršiti ogroman pritisak na predsjednika i mandatara da spriječi takvu kombinaciju. Srbija vidi mogućnost da povrati de facto, ako ne i de jure, kontrolu nad cijelom Crnom Gorom. To bi eliminiralo potencijalnog rivala za članstvo u EU. Time bi članstvo Crne Gore u NATO-u postalo praktično mrtvo slovo na papiru. Podgorica bi i dalje bila članica, ali bi služila ruskim interesima.

Slijepi za očigledno

Izvori prijetnji na Balkanu po mir, stabilnost i napredak ka EU su jasni. Leže u Banjoj Luci i Beogradu. Moskva podržava i jedno i drugo. Ali Brisel i Vašington ostaju slijepi za očigledno. I dalje pokušavaju savijati Bosnu, Kosovo i Crnu Goru u smjerovima kojima većina ne želi ići. Neuspjeh je vjerovatan. Sada je vrijeme za ponovnu procjenu i korekciju kursa. Demokratija i vladavina prava to zahtijevaju.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.