Kako u normalnoj zemlji izgleda formiranje vlasti znamo, sjednu, dogovore principe i programe a onda idu u konstituiranje. Kako u Bosni i Hercegovini to izgleda?
Ovako: "Vidim da se ti muslimani tamo nešto pate, blok Srbi-Hrvati će o svemu odlučiti, a ne oni. Ovdje ćemo mi birati, šta god oni mislili o tome", kaže Milorad Dodik, 10. novembra prije podne.
"Biće vrlo teško, ali ako ne probamo nećemo znati. Sad imamo vrlo usku koaliciju i ništa ne funkcioniše, imamo odsustvo bilo kakve brige za građane. Sad nemamo toliko političkih partija ali imamo vlast koja ne funkcioniše i koja se ni oko čega ne dogovara nego jedni druge varaju, lažu i petljaju. Naravno, puno je političkih partija, puno sujete, puno interesa, puno želja ali kad potpišemo sporazum i kad znamo ko je dio tog sporazuma onda očekujemo od svakoga da drži riječ i da se pridržava onoga što smo dogovorili“, odgovara Nermin Nikšić, istog dana, kasno uvečer.
I u jednom i drugom slučaju na kocki je DRŽAVA. U slučaju Dodika jasno je da u vlast s njim (ukoliko se bude moralo, jer tvrdi imat će četiri delegata u Domu naroda) mora ići jaka koalicija koja iza sebe ima najveću podršku građana.
U drugom slučaju i sam Nikšić priznaje, s 'osmorkom' bit će teško. Sad je najlegitimnije pitanje smije li krenuti u koaliciju s HDZ-om i SNSD-om ako već unaprijed znamo da ogromna količina sujete, želje za vlašću i pozicijama rezultirat će krahom? Uvijek u tim opcijama, a što se već pokazuje, postoje 'preletačevići', koji će za jednu poziciju ruku dići za tuđe interese van koalicije kojoj načelno pripadaju.
I upravo zato odgovornost SDP-a i jeste najveća. Jer nakon Dodikovog nastupa velika koalicija koju ćemo nazvati SEMAFOR (SDA, SDP, DF) više nije stvar izbora već nužnosti.
Ove tri stranke SDA, SDP i DF imaju na državnom nivou skoro 500 hiljada glasova SDA – 243.415, SDP – 129.500 i DF – 101.715. I ovaj broj glasova obavezuje sve tri stranke i njihove lidere da, za račun države kojoj zbog bloka Dodik-Čović opasno prijeti opstanak (Izborni zakon, državna imovina), prevaziđu sitne stranačke interese. Stoga je neophodno da stave u stranu mržnju prema SDA, i u korist BiH ali i odgovornosti prema glasačima, ujedine se na pitanjima koja su od opšteg interesa svakog građanina u BiH.
SDA bi u ovom slučaju, a opet zbog Bosne i Hercegovine, morala uzeti u obzir sve zahtjeve SDP-a i DF-a, dok ovaj blok koji prirodno djeluje kao jedno nema razloga za strah od SDA, jer imaju ‘osigurače’ u Predsjedništvu BiH (Željko Komšić i Denis Bećirović). Potrebno je i SDP-u, kolokvijalno rečeno, dati veće učešće u vlasti.
Uostalom, do sada se pokazalo da na svim važnim pitanjima SDA, SDP i DF su na istoj strani, piše Novinska agencija Patria.
U smislu djelovanja 'osmorke' ili 'devetorke', ili bilo kojeg drugog bingo broja, (ukoliko DF ode u ovaj blok) velike razlike se već naziru, kao prvo u razmišljanjima u vezi Izbornog zakona, pa dalje državnoj imovini, zakonu o denacionalizaciji i restituciji itd. Bit će teško prevazići razlike, a savezništvo Dodika i Čovića kontinuirano jača.
Ostaju dakle dva puta ili će se probosanske stranke sukobljavati međusobno ili će se zajedno boriti sa SNSD-om i HDZ-om.
Jer HDZ i SNSD će jednako oštro nastupati po bilo kojoj opciji ili prema 'osmorci' ili prema 'semafor koaliciji'. Tome nas uči postdejtonska praksa djelovanja ovih stranaka.
I kada sve zvuči logično nameće se jedno ALI...Ono će doći iz glava predsjednika stranaka i simpatizera tih stranaka koje participiraju u 'osmorci'.
Međunarodna zajednica ne želi više SDA.
Jasno je postoji strah, ali i želja uslužnosti prema strancima koji na kraju ne žive u BiH, ali žele imati kontrolu nad procesima. Dragana Čovića već je svojevoljno ići pod njihove skute, jer su mu obećali ispuniti ono što traži (Čović se nije kandidovao nigdje, predlaže žene i personalno neće biti na funkciji).
Čovićev partner Milorad Dodik na čekanju je kod stranih ambasadora, o njegovom ponašanju ovisit će i njihova podrška.
Ostaju probosanske stranke – i one moraju pokazati lojalnost zapadnjacima. Ali, valja im znati da ih biraju građani Bosne i Hercegovine, a ne zapadnjaci. Ti građani ne žele da im se nameću odluke zarad inostranih interesa, već da oni koje su birali vode državu ka dobrostanju i integracijama. To nije moguće, ako kontinuirano ovise o mišljenju drugih, bili oni Čović, Dodik ili ambasadori.
Interesi se mijenjaju na geopolitičkoj ploči, pa je neophodna SEMAFOR koalicija, da upali crveno svjetlo kada nam nameću retrogradne ideje, narančasto da omogući kompromise oko složenih pitanja i zeleno za opstojnost države i prohodnost napretka građana!
Mnogima je sve jasno, nadamo se da će lampice u glavama lidera omogućiti da se i njima razbistri!
