Piše: Dino Mustafić
Jedina istina nakon izbora je da sve nas prožima osjećaj praznine i iznošenosti ideja i koncepata, počevši od koncepta države, demokratije, multikulturalizma, pa i same Evrope. Ipak ankete pokazuju da većina građana BiH želi vidjeti našu državu što skorije u Evropskoj uniji. Međutim, pitanje je koliko sve to ima važnost nakon ovih izbora koji su nedvojbeno pokazali da moja generacija neće dočekati građansku i evropsku BiH. Dakle, politička apatija uzrok je mnogih ružnih stvari koje živimo danas. Bojim se da još ružnije tek dolaze. Jedan sam od onih koji je javno podržavao mehanizam bonskih ovlasti kao instrument Visokog predstavnika koji nas može osloboditi ovog nacionalističkog, korumpiranog i kriminogenog ološa na vlasti. Uostalom, sve što je dobro, pametno, evropski i liberalno u ovoj zemlji i jeste napravljeno nametnutim odlukama visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Međutim, dolazak gospodina Schmidta na ovu poziciju i njegovo ponašanje u javnosti, kao i odluke koje donosi mogu jedino obradovati etnonacionaliste.
U Americi je nedavno čovjek sa srednjim imenom Hussein dva puta biran za predsjednika države: ovdje se Visoki predstavnik Schmidt prostački ismijava nad mogućnošću da, kako je rekao, "Ahmet Ahmetović" bude Hrvat! Krajem 2020. godine u Kelnu, koji broji 1.088.000 stanovnika, živjelo je čak oko 40 procenata građana sa migracionim porijeklom i imenima različitim od tradicionalno njemačkih: kako bi gospodin Schmidt prošao da se u njemačkoj javnosti ismijava i izruguje nad osjećajem njihove pripadnosti njemačkoj naciji i koju bi javnu funkciju u tom slučaju mogao obavljati? Kako bi gospodin Schmidt mogao objasniti da političar turskog porijekla Cem Ozdemir, donedavni lider Stranke zelenih i aktuelni ministar u Scholzovoj vladi, može biti Nijemac, a "Ahmet Ahmetović" ne može biti Hrvat? Ili da su zvijezde njemačke fudbalske reprezentacije mogli postati Mezut Osil i Ilkay Gundogan? Arogancija sa kojom u bh. javnosti i u kontaktima sa pojedinim ovdašnjim političarima (poput čelnika Demokratske fronte) nastupa gospodin Schmidt manja je jedino od njegovog općeg obrazovanja i poznavanja kako Bosne i Hercegovine tako i općih, elementarnih sociološko-političkih teorija i pojmova. Njegov ton odgovora na pristojno pitanje koje mu je u Goraždu uputila novinarka viđen je još jedino u odgovorima "šampiona" pristojnog komuniciranja sa novinarima, poput Aleksandra Vučića, Milorada Dodika ili Zorana Milanovića. Nedostatak argumenata za odgovore na postavljena pitanja nervozni Schmidt pokušava nadomjestiti prostačkim urlanjem na novinare, vrijeđanjem, omalovažavanjem i nipodaštavanjem sagovornika. Učinio je to nedavno i u intervju datom Al Jazeeri.
U skladu sa stereotipima o Balkanu on se ponaša u skladu sa poslovicom "U Rimu – Rimljanin": da je pročitao "Orijentalizam" Edvarda Saida u ovom kapitalnom djelu mogao je pronaći – sebe.
Ako SDA, HDZ i SNSD trebaju nekome zahvaliti za izborni rezultat na nedavnim izborima onda je to prije svega Christian Schmidt. Njegova nedavno osujećena nakana zahvaljujući građanskim protestima da dodatno produbi etno-teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine katapultirala je predizborne akcije sve tri etnonacionalističke i kriminalno-koruptivne oligarhije (SNSD, HDZ i SDA). Visoki predstavnik nije učinio bukvalno ništa na provođenju niti jedne od čak pet presuda Evropskog suda za ljudska prava (“Sejdić – Finci”, “Zornić”, “Pilav”, “Šlaku” i “Pudarić”). Umjesto toga, fokusirao se na presudu Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića. Učinio je to iako je ta presuda već implementirana, o čemu su višekratno govorili i Schmidtov prethodnik Valentin Intzko i bivši sudija Ustavnog suda BiH, Austrijanac Josef Marko.










