Muzur je definitivno onaj "drugi NiP" u odnosu na nipovce Centra koji su inicirali Mandićev opoziv.
Ako je suditi po situacijama u četiri gradske općine Sarajeva, Trojka više i definitivno ne postoji.
Nakon što je Općinsko vijeće Centra, lokalne samouprave koja je za SDA (bila) važnija od 10 drugih, odlučilo da pokrene proceduru opoziva Srđana Mandića iz Naše stranke, poremećeni su odnosi unutar Trojke.
S jedne strane, to je i prirodno.
Ono što je neprirodno je da dvije građanske i liberalne stranke, istina samo po imenu, budu u savezu sa partijom desno od centra.
Naša stranka i SDP, po programima, jesu ljevica.
Narod i Pravda, po programu je desnica sa stabilnom tendencijom da to sve više bude. Ako ne, nestat će!
S druge strane, Trojka je nastupala i djelovala jedinstveno i maksimalno je koristila propagandu kako bi održavala percepciju svoje uspješnosti. Kao i svaka percepcija i ova je dobrano netačna i neutemeljena.
Sa razlazom u Centru, Trojka je zaokružila put unutarnjih svađa.
U Novom Sarajevu ključa kao u loncu s tendencijom stabilnog pogoršanja. Načelnik Hasan Tanović nije opozvan i nakon cirkusa u Centru šanse za takvu inicijativu su smanjene. Prije bi se, nakon "slučaja Mandić", lideri Trojke mogli "presabrati" i početi rješavati probleme koje već predugo guraju pod tepih u ne samo četiri "gradske" sarajevske općine. Jer, lokalni izbori su za godinu dana. Trojka, kojoj ne cvjetaju ruže ulaskom u vlast na višim nivoima, ne bi smjela predugo odlagati suočenje. Čak i njeni lideri znaju da su sutra općinski izbori, malo koji bi sadašnji načelnik mogao računati na još jedan sigurni mandat.
U Starom Gradu Trojka je deklarativno podržala Ibrahima Hadžibajrića.
A onda su se s njim razišli.
I svaka od strana ima svoju priču.
Sada je bivši SDA-ovac, a sada član Demokratske fronte Vedad Deljković pokrenuo proceduru opoziva Hadžibajrića, koji je umeđuvremenu u protvoru nakon optužbi za zloupotrebu položaja.
Deljković je inicirao i proveo proces opoziva Hadžibajrića. Kako je i obećao, nije uradio sve kako bi sam zasjeo u načelničku fotelju, već da bi Stari Grad dobio mladog i energičnog načelnika. Ta osoba, prema ne samo Deljkoviću, zove se Irfan Čengić.
Sada predstoje formalne procedure koje bi trebale definirati hoće li i čiji kandidat biti Čengić za novog načelnika. On formalno jeste SDP. Ali djelovanjem nije onaj SDP koji dominira i Centrali.
Trojka nije uspjela osvojiti "rubne" općine Sarajevskog kantona.
Tamo, mahom, vlada SDA.
Ilidža je jedini izuzetak.
Tamo je na vlasti istaknuti funkcioner Naroda i Pravde Nermin Muzur.
No, sarajevska politička čaršija je odmah po objavi da je pokrenuta procedura za smjenu Mandića, počela sa spekuliranjem o tome da bi se i Muzur mogao naći na udaru.
Ako je, mašta čaršija, NiP sa SDA mogao (u)zdrmati Mandića, Naša stranka bi mogla uraditi slično i (u)zdrmati Muzura!
Kada se pogleda sastav Općinskog vijeća, u teoriji je to sasvim izvodivo.
Stvari, međutim, drugačije izgledaju u praksi.
Mandićev opoziv rezultat je više duplih igara.
On je, tvrde i iz njegovog okruženja, doživjeo satisfakciju. Iako se baš i nema čime pohvaliti u protekle nepune tri godine, iako mu se može prigovoriti mnogo, mnogo toga, pokretanjem procedure opoziva, on je samo - žrtva. Jer, čaršija zna da ovaj političar nije pogodovao interesima "moćnika" ili moćnika vladajuće koalicije.
Čaršija zna i da je veliki niz predizbornih obećanja Trojke i samog Mandića duga lista prazne priče. No, sada je važnije da je na Mandića udareno ne zato što nije dobro radio svoj posao, a nije!, već zato da bi mu se pokazalo koga mora slušati.
I sada se javnost u vrućoj sarajevskoj kotlini zabavlja i raspravama ko je s kim, ko protiv koga, ko je jamio, a ko je htio, ali nije uspio.
Mandiću se već dugo klimala stolica. A "ruže mu nisu cvjetale" ni u vlastitoj stranci. Pa jedva je, i to kao zadnji, ušao u Glavni odbor te partije ispred općinske organizacije Naše stranke Centar.
Njegova je partija, nakon što je inicijativa izglasana na OV izašla sa kratkim saopćenjem u kojem se, kao, poručuje: "Mandić to smo (svi) mi". Ovakav stav dolazi nakon što je, a od toga nije prošao ni mjesec dana, Mandić s čelnicima svoje stranke (još uvijek!) imao oštar razgovor i par kategoričkoh zahtjeva koji se moraju ispuniti. Inače će on napustiti i Trojku i - pogotovo - Našu stranku.
Muzur, pak, uživa povjerenje Općinskog vijeća Ilidža. Iako su mu opozicija, po leđima ga počesto potapšu i lokalni SDA-ovci.
No, stara je istina da ljubav i rat u politicki kratko traju. Očas posla se ljuti neprijatelji pretvore u bliske saveznike, a saveznici odmetnu u protivnike zakrvavljenih očiju.
U OV Ilidža NiP i SDA imaju po 11 vijećnika.
Sasvim "pristojan" osnov za pokretanje (neformalnih) procedura za izglasavanje nepovjerenja Muzuru.
SDA-ov interes za to je isti i na Ilidži i u Centru - da pokaže kakvo je stvarno stanje u Trojci.
Jer, SDA-ovci u Centru neće na referendumu, ako do njega dođe, glasati za opoziv Mandića. Ne treba im to. Oni su svoje već ostvarili.
"Slučaj Mandić" pokazao je da u NiP-u postoje najmanje dva NiP-a.
A Muzur je definitivno onaj "drugi NiP" u odnosu na nipovce Centra koji su inicirali Mandićev opoziv.
Sada bi SDA mogla na isti način kako je to uradila u Centru, podržati nečiji zahtjev za opoziv Muzura.
U teoriji i samo u teoriji, Naša stranka mogla bi sa svoja dva vijećnika, pokrenuti tu proceduru. I odmah bi dobila još 11 SDA-ruku.
Fale joj još tri.
Nakon nezamislivog saveza SDA-NiP u Centru, teoretski je moguće da NS sa SDA napravi osvetničku osovinu na Ilidži. Slično NiP-u, NS Ilidža i nije baš NS. Tu je stub Redžo Lemezan. A on je napustio NS. Dobro, on jeste dobar sa Muzurom. Baš dobar.
Ali je Lemezan jedan od tri samostalna zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo od kojega zavisi ko je vlast a ko opozicija na tom nivou. Lemezan sa ostalo dvoje članova Kluba samostalnih zastupnika, ima svoje uslove za ulazak u vlast. On, kao i Damir Marjanović, te Admela Hodžić, koja je nedavno napustila Stranku za Bosnu i Hercegovinu, traže komad vlasti. Iz Naše stranke su poručili da oni neće podržati rekonstrukciju vlasti u kojoj će troje poslanika "dobiti previše".
A samostalni zastupnici traže "tri ministarstva i par javnih firmi".
SDA je na kantonalnom nivou poslala više nego velikodušnu ponudu - Marjanović, Hodžić i Lemezan mogu dobiti šest ministarstava i koje god hoće "javne firme".
Ako Trojka bude "mudrovala", mogla bi ostati kratkih rukava i izgubiti i kantonalnu vladu.
Ne treba trošiti riječi u objašnjavanju koliko bi takav scenarij bio loš po već poprilično nagriženu Trojku.
Troje samostalnih zastupnika jesu mnogo bliži Trojki. Ali, ako se sa te strane ne "uzvrati na ljubav", surova realnost učinit će svoje.
A realnost je pokazala da što niži nivo vlasti, to savezništva "neobičnija".
Općinsko vijeće Centar samo je najnoviji primjer i dokaz.
Mandić možda i preživi referendum građana. Ipak, kako sada stvari stoje, novi mandat mu je sve manje izgledan.
Muzur teško da će se suočiti s izglasavanjem nepovjerenja. To bi baš bilo iznenađenje. Pa i loša vijest.
No, smijurija u OV Centar pokazala je po ko zna koji put sve loše strane politike. I ogolila odnose ne samo među strankama Trojke, već i unutar svake od te tri partije.
