Veći dio prošle godine, od svoje invazije na Ukrajinu 24. februara prošle godine, ruski predsjednik Vladimir Putin uzdao se u svoju navodnu energetsku svemoć, držeći globalnu ekonomiju kao taoca svojih hirova. Od prošlog ljeta, Putin je obustavio opskrbu Evrope prirodnim plinom, nadajući se da će se Evropljani, smrzavajući se bez grijanja tokom zime, okrenuti protiv svojih vlasti i učiniti nastavak zapadne podrške Kijevu nemogućim.
Prijetnja doista jest bila snažna - 2021. godine frapantnih 83 posto ruskog plina izvezeno je u Evropu. Ruski ukupni globalni izvoz od 7 miliona barela nafte dnevno i 200 milijardi kubnih metara plina iz cjevovoda godišnje, čini oko polovinu saveznih prihoda zemlje. Što je još važnije, ruski izvoz roba igrao je ključnu ulogu u globalnim lancima opskrbe - Europa se oslanjala na Rusiju kad je u pitanju 46 posto svoje ukupne opskrbe plinom, s usporedivim nivoima zavisnosti o drugim ruskim proizvodima, uključujući metale i gnojiva.
No, sada, kako se bliži godišnjica Putinove invazije, očito je da je Rusija trajno izgubila svoju nekadašnju ekonomsku moć na globalnom tržištu, navodi u svojoj iscrpnoj analizi Foreign Policy. Zahvaljujući neuobičajeno blagoj i toploj zimi u Evropi, Putinov pritisak maksimalne moći ispuhao se i najveća žrtva Putinovog plinskog kockanja - kako su još jesenas neki predviđali - bila je sama Rusija. Putinova moć utjecaja kada je u pitanju prirodni plin sada više ne postoji jer svijet - i što je najvažnije, Evropa - više ne treba nužno ruski plin, prenosi Jutarnji.hr.
Daleko od smrzavanja nasmrt, Evropa je vrlo brzo uspjela osigurati alternativne opskrbe plinom prelaskom na globalno tržište ukapljenog prirodnog plina (LNG). To uključuje procijenjenih 55 milijardi kubnih metara iz Sjedinjenih Država, dva i pol puta više od predratnog američkog izvoza LNG-a u Evropu. Zajedno s povećanjem opskrbe iz obnovljivih izvora, nuklearnih izvora i u međuvremenu ponovno aktuelnog uglja, ove alternativne opskrbe smanjile su ovisnost Evrope o ruskom plinu na 9 posto ukupnog uvoza plina. Tačnije, Evropa sada kupuje više LNG-a nego što je ikada kupovala ruskog plina.
Nema zime što se plina tiče
Nadalje, neuobičajeno topla zima u Evropi znači ne samo da su izbjegnuti najgori mogući scenariji, već su puni skladišni spremnici u Evropi jedva trošeni i zalihe se mogu prenijeti u iduću zimu. U januaru su njemački spremnici za skladištenje bili na rekordnih 91 posto popunjenosti, u odnosu na 54 posto prošle godine, što znači da će Europa morati kupiti znatno manje plina 2023. nego 2022. godine.
Implikacije toga su goleme. Evropa sada ima osiguranu dostatnu opskrbu energijom barem do 2024. godine, što joj daje dovoljno vremena da se jeftinija alternativna opskrba energijom - i obnovljivi izvori i tranzicijska goriva - u potpunosti upogoni i počne funkcionirati. To uključuje uvoz dodatnih 200 milijardi kubnih metara godišnje u izvoznom kapacitetu LNG-a do 2024. godine, što je dovoljno da se u potpunosti i trajno zamijene ruske isporuke plina od 200 milijardi kubnih metara godišnje jednom zauvijek.
Nadalje, dani globalno skupe energije uslijed ruskog stezanja opskrbe su zauvijek gotovi, procjenjuje Foreign Policy. Uz manju očekivanu evropsku potražnju za LNG-om, Kina se okreće od globalnog LNG-a prema domaćim izvorima. Zajedno s brzo rastućom opskrbom LNG-om, malo je iznenađenje da tržište terminskih (futures) ugovora - isporuka se realizira u budućnosti po danas dogovorenoj cijeni - za plin sada kreiraju cijenu plina tako da bude jeftiniji od prijeratnih cjenovnih nivoa u godinama koje dolaze.
Putin, s druge strane, nema više mogućnosti i načina da zamijeni svojeg bivšeg primarnog klijenta, odnosno Evropu, nekim drugim. On sada na teži način otkriva da je potrošačima puno lakše zamijeniti nepouzdane dobavljače robe, nego što je dobavljačima pronaći nova tržišta. Putin već sada ne izvlači praktički nikakvu zaradu od prodaje plina, budući da je njegovih prijeratnih isporuka 150 milijardi kubnih metara plina putem plinovoda u Evropu zamijenjeno s mizernih 16 milijardi kubnih metara u Kinu i neznatnom zaradom od prodaje LNG-a na globalnom tržištu, jedva dovoljno da pokrije troškove.
Jednostavno, kako se navodi, ne postoje tržišta na kojima bi Putin mogao nadomjestiti niti blizu taj manjka od 150 milijardi kubnih metara - Kina neće imati potrebni kapacitet cjevovoda da bi primala više plina još najmanje deceniju, a k tome ionako preferira domaće izvore energije i nabavku od većeg broja izvora, dok ruska zaostala tehnologija onemogućuje povećanje izvoza LNG-a zbog spore proizvodnje.
