Ako Zvizdić i Ćudić žele da ih građani ozbiljno shvate, onda neka počnu da govore ozbiljno.
Piše: Haris Imamović
Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić poručila je jučer, u razgovoru za Klix, da interes Trumpove administracije za izgradnjom Južne interkonekcije omogućava bh. strani da postavi određene uslove u vezi sa izborom novog visokog predstavnika i zakonom o državnoj imovini, koji bi OHR, u nedostatku domaćeg rješenja, mogao nametnuti.
Tek kada Amerikanci pristanu na naše zahtjeve u vezi s OHR-om i imovinom, treba pristupiti potpisivanju ugovora o Južnoj interkonekciji sa investitorom i staviti na dnevni red ratifikaciju međudržavnog sporazuma sa Hrvatskom.
Ćudić u klin, Zvizdić u ploču
Na pitanje ima li podršku partnera iz Trojke za ovakav nastup prema SAD, Ćudić je odgovorila potvrdno. “Sama činjenica”, veli, “da ugovor još nije potpisan vam nešto govori o kapacitetima Trojke o ovome što govorim.” Ćudić je dodala i da su opozicione stranke odbile pridružiti se Trojci u navedenom pristupu, a razlog je - ako je vjerovati Ćudić - u tome što “operiraju na pogrešnoj pretpostavci da će im to olakšati put do vlasti u oktobru”.
Dakle, po Ćudić - Trojka, postavljajući uslove Amerikancima štiti državne interese, dok opozicioni SDA i DF prije svega gledaju kako da se vrate na vlast.
Recimo da je tako. Postavlja se onda pitanje zašto je zamjenik predsjednika NiP-a Denis Zvizdić, govoreći istog dana kada i Ćudić, na istu temu, dao posve drugačiji odgovor.
Naime, voditeljica ga je pitala šta naša strana čini na tome da izbor novog visokog predstavnika prođe povoljno sa stanovišta naših interesa; a Zvizdić je ukazao na Memorandum koji su stranke Trojke, posredstvom svojih državnih parlamentaraca, potpisale zajedno sa SDA i DF-om.
Dok je Ćudić kazala da je sredstvo Trojke da utječe na SAD - odgađanje potpisivanja ugovora o JI i ratificiranja međudržavnog sporazuma o JI sa Hrvatskom, dotle je Zvizdić kao sredstvo Trojke da utječe na SAD naveo - potpisivanje Memoranduma.
Možemo otvoriti pitanje šta je djelotvornije. Ali ovdje se radi o tome da čelnici Trojke nastupaju bez bazične usklađenosti: Ćudić govori jedno, Zvizdić drugo… I ne samo u pogledu odabira sredstva, već i u pogledu odnosa prema opoziciji. Dok se Ćudić pohvalila time što ne radi, zajedno sa SDA i DF-om, Zvizdić se pohvalio time što radi zajedno sa SDA i DF-om.
Ćudić nije Hamnei, nije čak ni Dodik
Na pitanje - postoji li opasnost da novi visoki predstavnik nametne nepovoljan zakon o državnoj imovini, Ćudić je odgovorila potvrdno: “Naravno da postoji. Tu dolazimo do ključnog pitanja mog razilaženja kako sa jednim dijelom i naših partnera, ali i sa opozicijom.”
“Tu”, veli ona, “BiH ima mogućnost da uslovljava i izbor visokog predstavnika, ali i sadržaj samog zakona i da kaže tek kad vidimo ishod dva procesa, pristupit ćemo potpisivanju sporazuma sa investitorom, ali i staviti na dnevni red ratifikaciju međudržavnog sporazuma sa Hrvatskom.”
Naša javnost već duže vrijeme strahuje zbog glasina da će međunarodna zajednica planira popuštanje Dodiku, tako što će mandat novog visokog predstavnika biti reduciran i tako što će biti nametnut zakon o državnoj imovini po volji RS-a. U tom kontekstu, pristup koji zagovara predsjednica Naše stranke ima smisla. Ako na strance djeluju uslovi, koje postavlja Dodik, onda će djelovati i uslovi, koje postavi Sarajevo.
Dakle, Ćudić je u pravu, ali nije njeno da to kaže. Naime, predsjednica NS nema političku težinu, koju ima Dodik. Ako je već Trojka dogovorila uslovljavanje nastavka Južne interkonekcije, onda bi Nermin Nikšić i Dino Konaković također trebali izaći s time u javnost. (!Odgovor je poslao upit Konakoviću dijeli li stav predsjednice NS, ali nije odgovorio.)
Ili, ako u rukovodstvu Trojke smatraju da to nije za javnosti, trebali bi svi šutjeti (pa i Ćudić) i iskomunicirati svoje uslove za nastavak projekta Južne interkonekcije iza zavjese, što zvuči kao najozbiljnija opcija.
Ovako se stječe dojam da je Ćudić zloupotrebljava marginalnost Naše stranke, odnosno da sama “uslovljava” Trumpovu administraciju, više nego svjesna toga da Amerikanci neće nastupiti prema malom igraču kakav je NS, kako bi nastupili prema većim igračima kakvi su SDA, SDP-u i DF-u.
Šta je motiv?
Prvi sam - prije nego što se predsjednica NS dosjetila - iznio ideju da bi američkoj strani trebalo postaviti uslov. U tekstu objavljenom na !Odgovoru 5. juna, napisao sam: “Ko smije reći da nema ništa od Južne interkonekcije, ako bi Amerikanci pomnožili našu volju s nulom glede državne imovine i popustili pred Dodikovim ultimatumom?” Dakle, nemam problem s time.
Ali, u istom tekstu sam napisao da američkoj strani uslov može postaviti samo glava. A predsjednica Naše stranke nije glava. Da je isto to što ona govori kazao predsjednik SDP-a, uz podršku NiP-a i NS-a, bilo bi drugačije.
Zbog toga sam skeptičan prema istupima Ćudić, jer mi se čini da više razmišlja o svojoj predizbornoj popularnosti, nego o konkretnoj dobrobiti za državu. Njeni javni istupi više razjedinjuju političko Sarajevo, nego što ga ujedinjuju. Nameće se dojam da cilj Sabine Ćudić nije uopće očuvanje OHR-a i povoljan zakon o državnoj imovini, već stvaranje percepcije da ona tjera kako partnere u Trojci, tako i SDA i DF, da štite državne interese, jer je kobajagi jedino ona spremna konfrontirati se sa Washingtonom.
Svu ironiju situacije otkriva činjenica da je NS, sa skromnih 49 hiljada glasova, završio u vlasti blagodareći volji američke vlade. Poređenja, SDA i nešto manje DF su se 2022, po cijenu gubitka vlasti, konfrontirali s Amerikancima, istrpivši pritisak kakav NS ne bi preživjela ni da je trajao samo sedam dana, a kamoli godinu. Dakle, ako će se postaviti uslov (javno ili iza zavjese) to mora raditi ozbiljnija struktura od NS-a, čak i od Trojke u cjelini.
Zamislimo da je prijetnju da će se RS otcijepiti, ako OHR donese zakon o državnoj imovini, iznio Srđan Mazalica, a ne Milorad Dodik. Ko bi to ozbiljno shvatio? E, tako je i za ratom, koji Sabina Ćudić vodi ovih dana protiv Trumpa, Marca Rubija, Pete Hegsetha, itd.
Zvizdić u ofsajdu
Što se tiče strategije na koju se pozvao Zvizdić (Memorandum + saradnja sa SDA), ona pati od drugog problema. Zvizdić se žali voditeljici FTV kako u javnom prostoru nije dovoljno obrađen Memorandum, a ne kaže ništa o tome da je istog dana, kada je Memorandum potpisan, Trojka napala predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da je spreman dijeliti državu (na osnovu optužbi koje je iznio bivši američki ambasador Michael Murphy).
Kako je Memorandum mogao biti snažna poruka o zajedničkoj odlučnosti Trojke i SDA, ako je istog dana Trojka iznijela najtežu optužbu protiv SDA? Kako čelnici Trojke mogu zajedno s Bakirom Izetbegovićem štititi državu, ako zaista vjeruju u Murphyjeve navode da je Izetbegović voljan dijeliti državu? Ko je ovdje lud, odnosno glup!?
Šta tek reći o sljedećem: NiP je u stranačkom saopćenju potrčao da da za pravo Murphyju, a sam član rukovodstva NiP-a, Zvizdićev rođak Aljoša Čampara je kazao kako ne vjeruje u Murphyjeve navode. Dakle, NiP uvjerava građane u nešto u što nije mogao uvjeriti niti uže rukovodstvo.
Prema tome, javnost nije mogla doživjeti Memorandum ozbiljno, kako Zvizdić očekuje, jer ga ni sam NiP nije doživio ozbiljnim (da jeste, ne bi tako lako potrčao da Izetbegovića optuži za najgore).
Dakle, ako Zvizdić i Ćudić žele da ih građani ozbiljno shvate, onda neka počnu da govore ozbiljno.
