Piše: Damir Rastoder
Jučer se, po ko zna koji put, potvrdila ona Churchillova izjava da "Balkan proizvodi više historije nego sto može konzumirati".
Samo u jednom danu Vulin je postavljen za šefa srbijanske tajne policije (BIA), Vučić je Kurtija nazvao "terorističkim ološem", a Gabrijel Escobar je opet "briljirao", ponavljajući svoje besmislene teze o prilikama u regionu.
Na prvi pogled, ove tri stvari nemaju nikakve dodirne tačke.
Ali, to je privid.
One samo pokazuju da je Rusija nikad bliža, Zapad nikad dalji, a Balkan, čardak ni na nebu ni na zemlji i u agoniji kojoj se ne nazire kraj.
No krenimo redom.
Imenovanje Aleksandra Vulina za šefa srbijanske obavještajne službe - BIA - je samo još jedan dokaz u nizu da Srbija ne sjedi na dvije stolice, kako glupavo ponavljaju zapadne diplomate.
Srbija isključivo sjedi na jednoj, ruskoj stolici!
Ona druga, takozvana evropska, postoji samo kao fikcija, floskula ili, u najboljem slučaju, kao geografija.
I to su stavovi Vučićeve vlasti, najvećeg dijela opozicije, intelektualne elite i opće populacije.
Više od 80% javnosti, u svim anketama, nedvosmisleno pokazuju privrženost Rusiji i Putinu.
Po tvrdnjama Mila Đukanovića, koje je iznio u intervju za crnogorsku televiziju, sam Vučić je tokom jedne briselske radne večere iznio podatak da je podrška EU u Srbiji pala na 36%.
S obzirom na Vučićevu sklonost ka preuveličavanju svega, a naročito kad iznosi brojke i cifre, to znači da ta podrška ne prelazi ni 18%.
I to je realnost današnje Srbije.
Izmedju "ruskog govna i američke pite" (replika iz filma Tri karte za Holivud) ona bira ovo prvo.
Iz ideoloških, vjerskih, politikkih razloga, a još više iz inata i mržnje prema svemu što dolazi sa Zapada.
Vučićeva Srbija želi samo biti na evropskom putu, po mogućstvu preko Budimpešte, ali da nikad do Brisela ne stigne. Osim što mu je Moskva i srcu bliža, Vučić se, istovremeno, nje više i plaši. Ona može biti veća opasnost za njegovu vlast nego neki Borell, Mishel ili Ursula von der Leyen.
Putin je nemilosrdan u obračunu sa svojim protivnicima, ne birajući sredstva.
Za to vrijeme, Brisel bira i riječi kada piše saopćenja i rezolucije koje nikoga ne obavezuju.
Imenovanjem Vulina na tako važno mjesto u državi, Vučić je zapravo poslao poruku Moskvi. I to je jedini, suštinski, važan elemenat ovog poteza. Sve drugo je puko trabunjanje koje bi trebalo zamagliti ovaj glavni efekat i motiv.
