Već godinama slušamo razne zle jezike koji na sav glas tvrde kako se susjedne zemlje petljaju u unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini i kako nam moćnici u političkim metropolama u najbližem istočnom i zapadnom susjedstvu kroje sudbinu i budućnost, klimavu i nestabilnu kakvu bi samo oni mogli poželjeti. Jedni nam, kažu, lobiranjem po evropskim zdanjima utrpavaju izborni zakon prema svojoj volji, a drugi ohrabruju naše domaće iznimno talentovane destruktivce i rušitelje suvereniteta i integriteta da razbijaju državne institucije i da nam državu prikazuju kao nemoguću i neodrživu, božemeoprosti k’o da smo mi nekakav propali međunarodni eksperiment koji nazor održavaju strani protektori, zavojevači, kolonizatori, okupatori i turisti na odmoru u vili OHR-a na Marin-Dvoru.
Da ne bi izbora u Srbiji, vjerovali bismo još bar tri-četiri decenije u tu zabludu kako susjedi iliti komšije upravljaju nama, ne shvatajući da je to obična laž i da je stvarnost sasvim suprotna. Dugo smo, predugo – decenijama, slušali razne ogorčene i ozlojeđene autentične državljane Hrvatske, koji su se na sav glas žalili kako im naše gore lišće – Hercegovci, upravljaju njihovom državom, pa i samim bijelim Zagreb-gradom, ali smo ih ignorisali, nismo ih shvatali ozbiljno. Mislili smo da pretjeruju i da šire te lažne optužbe zato što su jadni nesposobni da vladaju sopstvenom državom, pa im krivo. Ali kad i sa istoka, s one strane Drine, sa protesta zbog izborne krađe u Beogradu, počeše stizati slični glasovi, postade nam jasno da, ustvari, mi upravljamo njima, njihovom sudbinom i budućnošću, a ne oni našom.
Kako to, zapitaće se svaki znatiželjan čitalac, slušalac i gledalac?
.jpg)









