Piše: Sead Numanović
Pristupiti "mini Šengenu" ili ne, dilema je oko koje se lome politička koplja i u Bosni i Hercegovini.
Šta je "mini Šengen"?
Prema onome što je govorio Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, tokom nedavnog sastanka s premijerom Kosova Avdullahom Hotijem u Washingtonu, radi se o svojevrsnoj ekonomskoj uniji šest država zapadnog Balkana.
Ekonomski gledano, ideja bi mogla biti dobra.
Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Kosovo, Albanija i Sjeverna Makedonija, siromašne su države. Jedva da zajedno imaju 18-ak miliona stanovnika čija je platežna moć slabašna. Udruživanje je logičan izbor. Ukrupnjavanje tržišta, ukidanje prepreka za prevoz ljudi i roba, zajednički istupi na treća tržišta... Ekonomski, dakle, sve izgleda i više nego pametan izbor.
No, politika dominira svim segmentima života. Naravno i ekonomijom.
Ako je "mini Šengen" pametan izbor, zašto ga se ne napravi? Zašto se svih šest država zapadnog Balkana ne bi uključilo u njega?
Ključni problem je u autoru ideje - predsjedniku Srbije.
Vučić je, po svemu sudeći, na nju došao nakon što su Albanija i Kosovo odlučili ukidati carinske prelaze.
"Krađa" u politici nije nikakva novost.
Problem je, međutim, što je Vučić više nego nepouzdan partner i što mu se ne vjeruje ni kada nema (a rijetko mu se može to desiti) neku ili neke skrivene namjere.
