Jučer je u Mostaru obilježena 33. godišnjica osnivanja "Hrvatske Republike Herceg-Bosne", uz aktivno učešće zvaničnih predstavnika Republike Hrvatske i snažne političke poruke koje su, poput onih Plenkovićevog izaslanika ministra odbrane RH Anušića poslane. To je bio povod da se, uz pomoć naših konsultanata – eksperata iz oblasti prava, pozabavimo ustavno-pravnom analizom položaja "Hrvatske Republike Herceg Bosna", te paralelama sa Rs Krajinom koja je egzistirala u Republici Hrvatskoj, piše Mostar.live.
Pitanje pravnog statusa "Hrvatske Republike Herceg-Bosne" i Rs Krajine i danas izaziva različita politička i historijska tumačenja. Upravo zbog toga našoj današnjoj analizi nismo htjeli davati subjektivan karakter.
Međutim, posmatrano iz ustavno-pravne perspektive, njihov nastanak, djelovanje i nestanak moguće je analizirati kroz nekoliko zajedničkih elemenata – odnos prema tada važećim ustavnim porecima, formiranje paralelnih institucija vlasti, teritorijalnu organizaciju i težnje prema povezivanju s matičnim državama.
U nastavku donosimo analizu koja se fokusira na ustavno-pravni karakter ovih tvorevina, njihove institucije, međunarodni položaj, mirovne planove koji su ih tretirali te načine na koje su njihovi politički i institucionalni sistemi okončani.
Posebna pažnja posvećena je razlikama između njihovih pravnih i političkih puteva, uključujući Vašingtonski sporazum i transformaciju institucija "Herceg-Bosne" u okviru Federacije BiH
U ustavno-pravnom smislu, "Hrvatska Republika Herceg-Bosna" i Rs Krajina predstavljaju neustavne i međunarodno nepriznate paradržavne tvorevine nastale tijekom raspada SFRJ, koje su dijelile ključne sličnosti u pogledu legaliteta, teritorijalne organizacije i odnosa prema središnjim vlastima.
Evo detaljne ustavno-pravne analize njihovih sličnosti kroz ključne dimenzije:
1. Radikalni prekid s ustavnim poretkom matičnih država
Jednostrano proglašenje: Obje su tvorevine nastale jednostranim aktima lokalnih političkih elita, izravno kršeći važeće ustave republika u kojima su se nalazile (Ustav Republike Hrvatske iz 1990. i Ustav Republike Bosne i Hercegovine iz 1993.).
Nevažeći pravni akti: Svi ustavni akti, statuti i zakoni koje su donijele skupštine u Kninu (za RsK) i Grudama/Mostaru (za "HR HB") proglašeni su pravno ništavnima od strane Ustavnog suda RH, odnosno Ustavnog suda RBiH.
Odbijanje suvereniteta: Obje tvorevine su u potpunosti suspendirale nadležnost središnjih državnih tijela (sudstva, policije, poreznog sustava) na teritoriju pod svojom kontrolom.
2. Formiranje paralelnog ustavno-pravnog sustava
Struktura vlasti: I RsK i "HR HB" razvile su trodiobu vlasti koja kopira ključne elemente klasičnih država, uključujući vlastite predsjednike, vlade, parlamente, pravosuđe te zasebne vojne formacije (Srpska vojska Krajine i Hrvatsko vijeće obrane).
Vlastiti monetarni i porezni sustav: Obje su formirale autonomne financijske institucije, prikupljale vlastite poreze i koristile paralelne valute (RsK je koristila krajinski dinar vezan uz dinar SRJ, dok je "HR HB" u praksi koristila hrvatski dinar pa kunu).
3. Cilj integracije s vanjskom matičnom državom
Negacija postojeće državnosti: Primarni ustavno-pravni motiv obiju tvorevina bio je izbjegavanje ustavnog okvira države u kojoj su se nalazile i težnja za ujedinjenjem s vanjskim centrom moći.
RsK prema Beogradu: RsK je kroz svoje akte i referendume otvoreno težila ostanku u krnjoj Jugoslaviji ili izravnom ujedinjenju sa Srbijom (SRJ) i Rs.
"HR HB" prema Zagrebu: "HR HB" je, iako formalno proglašena kao zajednica unutar BiH, svojim pravnim i političkim djelovanjem bila usmjerena na institucionalno, kulturno i ekonomsko povezivanje s Republikom Hrvatskom, s krajnjim ciljem potencijalnog pripajanja u slučaju raspada BiH.
4. Privremeni ustavno-pravni status u mirovnim planovima










