Piše: Aleksandar Trifunović
Jutro nakon što su momci u plavom odradili svoje, dok se mamurluk tužne subotnje večeri pod Jahorinom još nije čestito ni povukao, par hrabrijih očevidaca je promucao o slomljenim rebrima na Palama. Milorad Dodik, svjež kao jutarnja rosa, je iskočio pred mikrofone. Rekao je da podržava policiju. Rade svoj posao, jebiga. Tačka. Koga briga za ostalo. Ministar unutrašnjih poslova je mudro ćutao. Zašto bi se on peglao s javnošću kad građanin Dodik, gazda parade, već drži banku?
A onda je neko dokon u Ministarstvu, valjda u pauzi od partijskog botovanja, ispljunuo saopštenje. Bilo je to gnusno, botovsko pravdanje u kojem, pazi sad, u odbranu batinaša spominju stravičnu tragediju u Makedoniji gdje su desetine ljudi izgorjele. Kad to pročitaš, ostaje ti samo jedan jedini zaključak: momci u plavom su Paljane zapravo mlatili da bi ih zaštitili od požara? Apsolutna poezija institucionalnog ludila.
A onda, dan poslije, puna istina je isplivala. Zahvaljujući paljanima koji su htjeli da govore šta su preživjeli onoj šačici medija koji još nisu prodali dušu, priča je postala udarna vijest. Nesretnici koji su se te večeri našli u toj diskoteci, tražeći malo zabave, a našli pendrek, izašli su u javnost. Pokazali su svoja poplavjela leđa i tabane.
U jednoj od tih priča, nakon što su ga propisno izlemali, jedan od tih junoša pod maskom shvati da je prebio pogrešnog čovjeka koji nije na nekom “spisku”. Greška u koracima. I šta mu kaže? Da li mu se izvini? Ne budite smiješni. Daje mu medicinski savjet: “Stavi paradajz na te rane.”
Zamislite taj nivo osionosti. Tu nevjerovatnu sigurnost da si nedodirljiv. Polomiš čovjeka od batina, shvatiš da si pogriješio, i onda mu, poput brižne tetke, preporučiš neko povrće .
Paljani su najavili protest zbog prebijanja. To je izgleda bio jedini jezik koji Ministar razumije, pa se konačno probudio iz zimskog sna. Promrljao je da mu je žao, ali, eto, “nije bila namjera” da specijala samelje četrdeset ljudi. Valjda su se okliznuli na koru od banane i slučajno pali na četrdeset različitih lica, s pendrecima u rukama. Dešava se.
Paljani, začudo, nisu popušili tu priču. Ostali su pri protestu, unatoč lokalnim SNSD komesarima koji su ih ubjeđivali da je sve to za njihovo dobro i da je pendrek zapravo masaža leđa. Koliko su bili jadni u tom ubjeđivanju govori činjenica da je građanin Dodik morao da otme onaj helikopter koji smo mu kupili dok je bio Predsjednik. Doletio je, kako kaže, u “ljudskom svojstvu.” Kao da postoji neko drugo svojstvo u kojem se čovjek pojavljuje, nadljudsko, neljudsko … ?
Tada im je, gledajući ih u oči, rekao da ništa nije znao o akciji koju je samo dan ranije javno podržao. To je taj talenat. To je ta magija. I prebijeni Paljani su mu se zahvalili. O dragi bože, pa na čemu? Na tome što je helikopterom, koji ste vi platili, došao da vas spriječi da protestujete protiv policije koju vi plaćate? Iste one policije kojoj ste kupili uniforme, maske da im ne vidite lica dok vas mlate, i pendreke koji su se lomili na vašim kostima? To je kao da se zahvališ konobaru što ti je donio račun nakon što ti je pljunuo u supu.
Treba li uopšte reći da je iz MUP-a stiglo istovremeno i novo saopštenje, potpuno suprotno gore pomenutom.
Jedino rješenje ovdje je odgovornost. Lična i institucionalna! Ovakvim brutalnim i neljudskim racijama se mora stati u kraj. Ne smiju se ponoviti, jer ništa, apsolutno ništa ne može da opravda ovu vrstu nasilja. Čak i da su u pitanju stvarni krivci, a ne nevini ljudi koji su samo htjeli popiti piće. Ministarstvo unutrašnjih poslova nam mora dati odgovore. Ko je vodio ovu paradu nasilja i ponižavanja? Ko su policajci koji su prebijali ljude? Ko u policiju zapošljava kadrove koji smatraju normalnim mučenje i ponižavanje svojih sugrađana, kakav je to mentalni sklop?
Ovi odgovori nam trebaju jer mi njih plaćamo. Oni su tu zbog nas, da štite nas, a ne poredak.
Nemojte se zavaravati. Nikada Milorad Dodik ne bi oteo taj helikopter, u kojem po zakonu nema nikakvog osnova ni da se vozi, da ovo nije postalo vijest i da mu nije zaprijetilo izbornom štetom. Da ste ćutali, to bi bilo samo još jedno rutinsko pendrečenje, još jedna plavičasta noć na Balkanu.
Ako se sada opet zaćuti, ako sve ostane na onom izvinjenju iz Balkanskog špijuna gdje će Đura da ti oprosti što te je tukao, a ministar da kaže da mu je žao dok se smije u sebi, sljedeće prebijanje je već zakazano. U nekom drugom klubu, u nekom drugom gradu, i ovaj put, paradajz možda neće biti dovoljan. Sledeći put ste vi na redu. Samo je pitanje vremena kad će konobar donijeti taj račun.










