To koje kadrove političke partije kandidiraju za nosioce najviših funkcija na
lokalnim izborima u novembru, te način na koji se ponašaju u predizbornoj
kampanji, svjedoči da, uz rijetke izuzetke,
niti jedan politički subjekt u Tuzlanskom kantonu, ali i cijeloj Bosni i
Hercegovini, nije odgojio neko novo, tačnije, svježe političko lice.
Sve što trenutno rade političke partije i
njihovi glavni kandidati za čelne pozicije općina i gradova i njihovih
vijeća, rade na način kako su to radili u proteklih 25 godina.
Osim korone koja im je, objektivno, poremetila neka pravila ponašanja u samoj kampanji, ništa se drugo promjenilo nije.
Još i danas se prepričava da je na općim izborima 2010. godine u
jednoj manjoj općini u TK, jedan od
kandidata za poslanički mandat na skupu u svom selu, zamolio prisutne da „samo još ovaj put“
glasaju za njega i da se on više neće kandidirati na izborima.
Do tada, inače, bio je u svim sazivima ja'l federalnog, ja'l državnog parlamenta. Molilac
je, naravno, prošao na kompezaciji, kako u tom, tako i u još dva naredna izborna ciklusa.
Na ovim prije dvije godine, upravo u svom selu, dobio je tik nesretnih
desetak glasova, što govori da su ga bili siti, ne samo komšije, već i dobar
broj bliže i dalje rodbine.
Takvih, kakav je predhodno pomenuti lik, pune su izborne liste, posebno kad
su u pitanju favorizirane političke partije kakve su SDA i SDP, na primjer .
Rijetko se, naime, među kandidatima za načelnike i gradonačelnike može
vidjeti neko novo, mlado lice.
Mladi, obrazovani, nerjetko sa akademskim zvanjima kandidati, osim što ih malo ko kandidira za načelničke pozicije i na izbornim listama većine političkih partija za lokalna vijeća, uglavnom, pozicionirani su u donjem dijelu listi gdje se unaprijed zna kako takvi prolaze na izborima.










