Ko će u Srebrenici prihvatiti osvojene mandate, ili „šta poslije ponedjeljka“

Piše: Almasa Hadžić

Rukovodstva političkih partija sa sjedištem u Sarajevu za sutra su zakazale sastanak vezano za rješenje problema sa kojim se suočavaju Bošnjaci u Srebrenici, a na koji su pozvani predstavnici međunarodne zajednice, prije svih OHR-a, EU, OSCE i ostalih, kazao je u izjavi za politicki.ba Alija Tabaković iz Inicijative „Moja adresa: Srebrenica“.

„Ne znam da li će se pozvani odazvati na sastanak. Ono što u ovom trenutku samo mogu reći je da je naša obaveza neprihvatanje mandata u Skupštini općine, obzirom da je 95 posto Bošnjaka Srebrenice podržalo odluku o bojkotu izbora.

Znam da će biti vrbovanja i pritisaka da pojedinci prihvate mandate, ali ostaje da sačekamo.

Čekamo i odluku Ustavnog suda po našoj apelaciji vezano za glasove putem pošte za koje CIK nije na vrijeme poslao glasačke listiće i zbog čega glasački listići nekoliko stotina Srebreničana iz iznostranstva nisu stigli na vrijeme.

Neko za to mora odgovarati“, navodi Tabaković.

Šta će se dogoditi nakon što Ustavni sud donese svoju odluku, posebno, ako se njome potvrdi prijašnje stanje, Tabaković nije želio prognozirati.

Iako CIK još uvijek nije verificirao rezultate ponovljenih izbora u Srebrenici, nezvanično saznajemo da su liste probosanskih stranaka osvojile sedam odborničkih mjesta u Skupštini općine Srebrenica, dva manje nego u novembru 2020. godine, dok su srpske političke partije, umjesto 11 koliko su imale u novembru, na ponovljenim izborima osvojili tri mandata više.

U Srebrenici se već šire glasine da bi neki od bošnjačkih odbornika, bez obzira na protivljenje pojedinih članova Inicijative „Moja adresa: Srebrenica“ mogli prihvatiti osvojene mandate, pravdajući to činjenicom da Bošnjaci koji su svoj život vezali za Srebrenicu „ne smiju biti ostavljeni na milost i nemilost odlukama Mladena Grujičića i njegove političke opcije“.

„Od početka sam bio protiv bojkota izbora rizikujući da budem proglašen izdajnikom. Uvijek se vraćam na 2008. godinu kada su, tražeći poseban status Srebrenice, a vođeni pameću onih koji su ovih dana zagovarali bojkot izbora, u Sarajevo, pod šatore, odvedeni mještani Ljeskovika od kojih se njih 80 odsto, kasnije iselilo iz ovog sela, a, istovremeno, Srebrenica nije dobila poseban status.

Dakle, imali smo dupli gubitak.

I usto, poniženje.

Umjesto da se borimo da nam što više mladih i obrazovanih ljudi koji su se vratili u Srebrenicu tu i ostane, mi ovakvim ponašanjem rizikujemo da oni napuste ovaj grad, što bi negatori genocida dočekali objeručke“, kaže u izjavi za naš portal Zulfo Salihović, jedan od Srebreničana koji je osvojio mandat u Skupštini općine Srebrenica.

Da li će Salihović prihvatiti osvojeni mandat, nije se još uvijek izjasnio.

Adem Mehmedović je novinar koji se, nakon završenog fakulteta, vratio u Srebrenicu gdje je kupio stan, osnovao porodicu i trenutno radi na Radio Srebrenici.

Kaže da je njegova želja da živi u ovome gradu i nada se da neće biti razloga da ikad, „osim za godišnji odmor“, odlazi iz Srebrenice.

„Bošnjaci Srebrenice su na ponovljenim izborima pokazali da imaju jedinstvo.

Oko 95 odsto njih, među kojima i ja i moja porodica, ispoštovali smo preporuku Inicijative „Moja adresa: Srebrenica“ i nismo izašli na izbore.

No, nakon svega, obzirom da sam osoba koja je svoju sudbinu vezala za Srebrenicu, volio bih znati imamo li, sada, neku drugu opciju, neki „plan B“. Šta, ako neki prihvate mandate, a šire se informacije da hoće, onda se postavlja logično pitanje zašto smo bojkotirali izbore. Opet, šta ako Bošnjaci ne uđu u vlast, hoćemo li onda ostati van sistema gdje Bošnjak neće imati pravo niočemu odlučivati. Ko će tada stati iza nas, posebno iza običnih ljudi koji imaju mnoge potrebe.

Pristajem na sve na šta pristaje većina Bošnjaka u Srebrenici, ali kao neko ko dijeli njihovu sudbinu, ko ima svoje životne rezone, volio bih da čujem odgovor na pitanje „šta poslije ponedjeljka“, poručuje Mehmedović.

Na pitanje ovog mladog i izuzetno posvećenog kolege, trenutno u Sebrenici nema odgovora.

Svjestan je, kaže, da mnogi žele pomoći Srebrenici, ali, smatra da se ta pomoć ne treba ogledati u „sadaki“ već u ozbiljnom pristupu životnim problemima Bošnjaka koji su se nakon genocida vratili u Srebrenicu, a što je isključiva obaveza politika koje vladaju ovom zemljom.