Kako Rusija zloupotrebljava pravoslavne crkve u Evropi

Moskva razumije da je religija na Balkanu uvijek bila instrument za podsticanje sukoba.

Pišu: George Barros, Ivana Stradner i Milan Jovanović

Ruska pravoslavna crkva je dugo bila instrument za miješanje Kremlja u untrašnja pitanja drugih zemalja. Njen uticaj na Balkanu sada dostiže nove nivoe, vjerovatno sa katastrofalnim posljedicama po evropsku sigurnost. Dok ruski predsjednik Vladimir Putin cilja na Crnu Goru preko pravoslavne crkve, NATO mora pažljivo pratiti destabilizaciju koju podržava Kremlj u srcu svoje druge najnovije države članice. Kompromitirana Crna Gora mogla bi poremetiti Balkan i otkriti južni bok NATO-a.

Pravoslavne crkve koje se povinuju Kremlju dugo su predstavljale ozbiljnu sigurnosnu prijetnju svojim zemljama domaćinima. Rusija je već usavršila svoju taktiku upotrebe crkve u ruskim kampanjama hibridnog ratovanja u Ukrajini. Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovske patrijaršije, ili UPC-MP – podređeni ogranak Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini – podržala je rusku aneksiju Krima i invaziju na istočnu Ukrajinu 2014. godine. Kremlj vjerovatno također koristi UPC-MP za daljnji razvoj ruskih proxy mreže u Ukrajini. Na primjer, UOC-MP nastoji stvoriti vrstu paralelnih sigurnosnih struktura u Ukrajini koje su historijski funkcionirale kao elementi neregularnog ratovanja u toj zemlji. Ruska pravoslavna crkva je također podržala napore Rusije za uplitanje u izbore na lokalnim izborima u Ukrajini u oktobru 2020. godine, pri čemu je svećenstvo UOC-MP otvoreno vodilo kampanju za prorusku opoziciju. Svećenik UOC-MP koji se otvoreno zalagao za separatizam u Ukrajini čak se kandidirao za funkciju kao član ukrajinske proruske opozicione stranke.

Moskva razumije da je religija na Balkanu uvijek bila instrument za podsticanje sukoba. Početkom 1990-ih buknuo je rat kako su rasle tenzije među različitim vjerskim i etničkim grupama. U Crnoj Gori, Kremlj na sličan način koristi pravoslavnu crkvu kao faktor destabilizacije. Ova taktika omogućava Kremlju da radi na ostvarenju različitih ciljevima, dok prikriva Moskvu koristeći crkvu kao zastupnika.

Za Rusiju, balkanske države poput Crne Gore predstavljaju meko, ranjivo podnožje NATO-a na kojem Putin nastoji projektirati uticaj na Jadransko more. Shodno tome, Rusija nastoji iskoristiti nedavno pristupanje Crne Gore NATO-u kao posebno ranjivu članicu alijanse, i tako potkopati nastojanja države da se pridruži Evropskoj uniji.

U tom cilju, Rusija je nedavno uspostavila vezu preko Ruske pravoslavne crkve kako bi manipulirala popustljivom Srpskom pravoslavnom crkvom, te tako sijala etničku neslogu među crnogorskim etničkim srpskim stanovništvom i promovirala prorusku politiku. Po uzoru na Kremlj, Srpska pravoslavna crkva takođe ostvaruje svoj uticaj u Crnoj Gori kroz aktivno učešće u političkim procesima. To je snažno uticalo na izbor aktuelnog proruskog premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića i organiziralo masovne proteste u svim većim crnogorskim gradovima početkom 2020. godine.

Ne iznenađuje da je srpski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin, koji godinama podržava Rusiju, nedavno usvojio još jedan trik iz „Putinove knjige“. Ove godine je pozvao na stvaranje „srpskog sveta“ – balkanske paralele Putinovom ruskom svijetu gdje bi svi Srbi živjeli i bili ujedinjeni u zajedničkim kulturnim okvirima.

U Crnoj Gori i Ukrajini Putin koristi isti šablon. Aktivnosti i Srpske pravoslavne crkve i Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovske patrijaršije imaju za cilj podrivanje pro-NATO i prozapadnih inicijativa i jačanje uticaja Kremlja na račun crnogorskog i ukrajinskog suvereniteta. Obje crkve odbacuju postojanje različitih crnogorskih i ukrajinskih nacionalnih identiteta tvrdeći da su Crnogorci Srbi, a da su Ukrajinci i Rusi jedan narod. Obje crkve negiraju legitimitet autohtonih pravoslavnih crkava.

Uticaj Kremlja preko Crkve nadilazi uticaj meke moći i može podržati destruktivnije aktivnosti koje podržava država, što se vidi u ulozi UOC-MP u podršci ratu Rusije u Ukrajini. Ako Crna Gora krene putem Ukrajine, posljedice će biti jednako velike da bi se stvari mogle vratiti na početnu poziciju, a to bi moglo nagovijestiti dalji put u etnička previranja koja su potresla Balkan 1990-ih.

NATO mora pojačati svoje kontraobavještajne aktivnosti u Crnoj Gori kako bi se suprotstavio zloćudnom uticaju Kremlja, posebno imajući u vidu da je crnogorska vlada već proširila pristup Rusije osjetljivim informacijama NATO-a. NATO bi takođe trebalo da pošalje svoj tim za kontrahibridno ratovanje nazad u Crnu Goru, kao što je to uradio 2020. godine. Zapadne sile moraju jasno dati do znanja Moskvi da neće tolerirati zlonamjerne kampanje uticaja koje podržava na Balkanu, prikrivene od strane vjerskih zastupnika. Kremlj mora biti upozoren da raspirivanje etničke podjele nosi jasne i trenutne posljedice.

(George Barros je istraživač na Institutu za proučavanje rata, Ivana Stradner je gostujući saradnik Jeane Kirkpatrick u American Enterprise Institute - AEI, a Milan Jovanović je istraživač u Atlantskom savjetu Crne Gore. Članak je izvorno objavljen na realclearworld.com.

Priredio: Faris Marukić)