Piše: Sead Turčalo
Istraživanje koje je 2022. godine proveo Međunarodni republikanski institut (IRI) u Bosni i Hercegovini govori da 51% ispitanika podržava NATO integracije, dok znatno viši procenat (76%) daje podršku eurounijskim integracijama. Ako raščlanimo podršku NATO članstvu po etničkim grupama onda to iznosi 60% među Bošnjacima, 77% kod hrvatskih ispitanika i svega 8% među ispitanicima koji se izjašnjavaju kao Srbi.
Jedna od prihvaćenih interpretacija jeste da je nacionalni interes ono za što većina građana kaže da je nacionalni interes. Stoga se on može razlikovati od interesa različitih podgrupa ili etničkih skupina ispod nivoa države (tzv.”posebni interesi”), kao što je to očigledno slučaj u Bosni i Hercegovini. Vidljivo je to iz rezultata istraživanja javnosti koje sam prezentirao ovdje.
Zbog čega uopće otvaranje ove teme?
Proteklih sedmica se u orbitu interesa javnosti vraća pitanje NATO integracija Bosne i Hercegovine. Rezultat je to činjenice da se u sporazumu koji su potpisali lideri nove vladajuće koalicije na državnom nivou izrijekom ne spominju euroatlantske integracije, već samo naglašavaju evropske integracije. Euroatlantske integracije su otišle u sferu onoga što je koalicija ocijenila kao teško pitanje na kojima zasad neće biti fokus.
Ukoliko bi na sporazum gledali kao na izraz nacionalnih interesa Bosne i Hercegovine, onda možemo reći da se oni samo djelimično tretiraju. Zapravo u pogledu euroatlantskih integracija uvažava se “poseban interes” podgrupe/etničke skupine naspram većinskog stava javnosti. Kao što sam ranije spomenuo, nacionalni interesi su ono što većina građana kažu da jesu nacionalni interesi, a zadaća onih kojima smo delegirali naše predstavljanje jeste da to prevedu u strateške dokumente i implementiraju. U suprotnom, nacionalni interesi postaju ne vrijednosti koje dominantan broj građana smatra bitnim, nego osobne vrijednosti lidera.
