Piše: Sead Omeragić
Godinama iz Beograda slušamo pozive na rat.
Vučićev režim dobije napade mržnje čuje li se i hrabriji šapat od Bošnjaka. Ponekad se ne mora ništa ni čuti, prijetnje se odmah množe. To već podugo traje.
"Ćeraćemo se"
Odmah nakon ratova devedesetih akademik SANU Matija Bećković je
svojom poemom “Ćeraćemo se” najavio slijedeći rat protiv Bošnjaka.
Već dugo je zapadni Balkan mjesto ratnih talambasa i prijetnji
između Srbije i Hrvatske.
Godinama se pokazuje da su te prijetnje dio dogovora, kako bi se napetosti po potrebi okrenule protiv Bosne i Hercegovine i iznova otvorila mogućnost realizacije velikodržavnih projekata. BiH do danas ima posla sa ideološki podudarnim i jednako radikalnim nasljednicima Miloševića i Tuđmana. Svaka godišnjica hrvatske vojne operacije „Oluja“ bude iskorištena za podizanje tenzija, premda je svima jasno da je i katastrofa etničkog čišćenja Kninske krajine od srpskog stanovništva apsolutno dogovorena između Tuđmana i Miloševića.
Ti su planovi Beograda našli svog čovjeka u Miloradu Dodiku.
Na Mrakovici, 4. jula 2014. godine Dodik je šokirao ljude ratnim
huškanjem: “Morat ćemo jednog dana da se riješimo te neslobode koja se zove
BiH… Ta borba za slobodu u kontinuitetu nekad je bila oružana, a nekad borba za
slobodu i samostalnost kroz politički proces. Danas smo u jednoj novoj fazi
borbe za slobodu”.
Kako tada tako i kasnije, Dodik je govorio o raspadu BiH i
otcjepljenju RS, a Vučić i njegovi su Bosni prijetili ratovima.
Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić u više navrata
prijetio ratom Bosni i Hercegovini. Godine 2016., 20. septembra, prijetio je da
je “Srbija spremna za novi rat u BiH”. Nakon takvih ispada, te 2016. godine
svjetski mediji otvoreno su pisali da
Vučić i Dačić obnovili retoriku koja je i gora od ratnog Miloševićevog
huškanja devedesetih.
Associated press je upozorio da se obnavlja ratna retorika na
Balkanu. Srbijanski portal ‘Teleprompter’ je neprimjerenu reakciju srbijanskih
medija označio kao šizofrenu, nazvavši Vučića glavnim ratnim huškačem.
Srpski lideri su se tada otvoreno hvalili da ima ozbiljan broj ruskih
sistema S-300. Hrvatska je te sisteme od Rusije dobila još davne 1995. godine i
to uoči velike operacije „Oluja“. Radi se o raketama dometa oko 90 kilometara,
kojima su kasnije poboljšane pereformanse. Tu su i druga moćna ruska oružja. U
decembru 2016. Aleksandar Vučić se javno pohvalio oružjem koji Srbija posjeduje:
"Takve borbene mogućnosti nemaju sve države nastale na
teritoriju bivše Jugoslavije zajedno, dok će se Srbija moći usporediti i sa
nekim zemljama NATO iz okruženja“.
Ovorene ratne prijetnje izrečene su na pres konferenciji Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, održanoj u Beogradu 29. oktobra 2017. Dodik je otvoreno prijetio sa podignutim kažiprstom: „Republika Srpska će se braniti, ali očekujem da će i Srbija stati iza toga“. Da je sve razrađivano u četiri oka, pokazala je Vučićeva potpuna šutnja na ove prijetnje. Velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve kao i političari vitlaju ratnom retorikom u desetinama navrata.
Izvrsni analitičar Srđan Šušnica je svojevremeno precizno objasnio
Dodikove ispade: "Ovdje je već sve spremno za jedan hibridni rat. Čeka se
samo jedna konkretna materijalna podrška i mig Vladimira Putina da Dodik gurne
Balkan u jedan novi sukob”.
U maju 2017., poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je podsjetila na prastare navike Aleksandra Vučića: „Novi tužilac za ratne zločine treba da se pozabavi ratnim huškanjem bivšeg ministra informisanja Aleksandra Vučića”.










