Vojin Mijatović poručio DF-u i SBiH-u: Vaš tata i šef je Bakir Izetbegović, on odlučuje o vašoj sudbini ne mi
Početna/Politika/Intervju
Intervju

Iranski ambasador za Politicki.ba: Hormuški moreuz možemo otvoriti za dva dana, ali Amerika mora ispuniti uslove

Redakcija Mostar

Teheran zahtijeva ukidanje pomorske blokade, prekid rata na svim frontovima i odmrzavanje iranske imovine.

Ambasador Irana u Bosni i Hercegovini Abuzar Ebrahimi Torkaman je na dužnosti od oktobra 2023. godine.

Iz njegovog ureda na adresu Politicki.ba stigao je intervju. 

Ambasador Torkaman rođen je 20. aprila 1968. godine u Teheranu. Doktorirao je privatno pravo na Univerzitetu Mofid u Komu, obrazovao se i u oblasti islamskih teoloških nauka te radio kao univerzitetski nastavnik. 

Diplomatsku karijeru gradio je u Turskoj, Turkmenistanu i Rusiji, gdje je od 2008. do 2013. godine bio kulturni savjetnik Irana u Moskvi. 

Od 2013. do 2021. godine predvodio je Organizaciju za islamsku kulturu i odnose, jednu od najvažnijih iranskih državnih institucija za međunarodnu kulturnu saradnju. Na tu funkciju imenovan je uz saglasnost tadašnjeg iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija. 

Autor je više knjiga i naučnih radova iz oblasti prava, historije, kulture i međunarodnih odnosa, posebno o ruskom društvu i politici. Prije dolaska u Sarajevo gotovo tri decenije proveo je na diplomatskim, akademskim i visokim državnim funkcijama u Iranu i inozemstvu.

Iranski ambasador u BiH govori i napadu Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran, ali se osvrće i na nedavne srednjoročne izbore u SAD.


Memorandum iz Islamabada

Iran je saopćio da američki odgovor na iranske uslove i zahtjeve nije bio zadovoljavajući i da neće pristati na nastavak pregovora sa SAD-om. Koji su ključni uslovi Teherana i zašto ni posljednji pregovori u Kataru nisu polučili rezultat? I postoji li mogućnost još jednog rata?

AMBASADOR TORKMAN: Zahtjevi Irana su upravo oni sadržani u Memorandumu iz Islamabada koji je potpisan od strane predsjednika Irana i SAD-a, 17. juna 2026. godine. Ali, suprotno postignutom sporazumu, Amerika je 21 dan nakon njegovog potpisivanja jednostrano prekršila sporazum i ponovo pokrenula nezakonite i agresorske korake, čak je pomorskom blokadom i ekonomskim ratom zaoštrila ratno stanje. Ove aktivnosti SAD-a su u suprotnosti s međunarodnim pravom i predstavljaju čin agresije.

Istovremeno, mi imamo toliko samopouzdanja da nikada ne napustimo pregovarački sto i odustanemo od diplomatije. Za nas je diplomatija važna u istoj onoj mjeri kao i borba na bojnom polju. Mi ćemo sigurno koristiti diplomatske instrumente radi ostvarivanja svojih interesa, gdje god to bude potrebno i gdje god se za to ukaže prilika.

Mislim da, kada se radi o postizanju sporazuma, sve je jasno kao dan. Ko je prekršio Nuklearni sporazum (JCPOA) potpisan 2015. godine?

Ko je dva puta napao Iran usred pregovora — jednom u junu 2025. godine, a drugi put u februaru 2026. godine? Koja je strana prekršila Memorandum iz Islamabada?

Dakle, iskustvo pokazuje da je Iran u najboljoj namjeri uvijek ostajao dosljedan diplomaciji, dijalogu i preuzetim obavezama. Naravno, Iran je odlučan u odbrani sebe i nepopustljivo djeluje u odgovoru na vojnu agresiju stranih sila. Ne insistiramo ni na čemu drugom osim na zaštiti nacionalnih interesa Irana. Ono što je za nas princip jeste očuvanje nacionalnih interesa i nacionalne sigurnosti Irana, bilo putem diplomacije ili odbrane.

SAD su strana koja je usred pregovora uništila pregovarački sto, a i dalje insistira na istim ranijim pretjeranim zahtjevima. Kako se može tvrditi da se teži pregovorima i diplomaciji, dok se istovremeno intenzivira ekonomski rat, faktički održava ratno stanje, a zatim se tvrdi da se želi pregovarati? SAD je do sada pokazao da ne samo da nema inicijative na području diplomacije, već i da uništava diplomatske inicijative. Amerika je u protekle dvije godine samo udarala u ratne bubnjeve, i kad god bi se otvorio put za diplomatiju, ili tokom tog procesa, ona bi poremetila i ometala taj proces. Također, rat je u toku upravo sada, dok razgovaramo. Ekonomska blokada Irana i prijetnje protiv Irana sami po sebi su dio rata koji postoji tokom ovih osam mjeseci. Istovremeno, mi nećemo biti obmanuti i spremni smo na svaku situaciju; iz razloga što je riječ o odbrani domovine, odbrani teritorijalnog integriteta i časti jedne civilizacijske zemlje stare nekoliko hiljada godina. 

Želimo povratak sigurnosti

Napadi na trgovačke brodove u Hormuškom moreuzu u oktobru dostigli su nivo bez presedana. Koji je razlog porasta ovih napada i koje je konkretne korake Iran spreman poduzeti kako bi osigurao siguran prolaz brodova?

AMBASADOR TORKMAN: Ono čemu smo od 28. februara 2026. svjedočili u Hormuškom moreuzu direktan je rezultat djelovanja Sjedinjenih Američkih Država i cionističkog režima, koji su napali Iran. Oni su zloupotrijebili ovaj plovni put, uz koji Iran ima najdužu obalu, kako bi napali Iran. I mi smo u takvim okolnostima, u skladu s odredbama i normama međunarodnog prava, poduzeli niz mjera.

Sve dok Amerika bude insistirala na tome da pomorskom blokadom i ekonomskim ratom nastavi ugrožavati sigurnost ovog plovnog puta i regije, uz sve ostale korake koji predstavljaju čin vojne agresije protiv jedne države, sigurnost se neće vratiti na ovaj plovni put.

Naravno, mi želimo da se sigurnost vrati i nipošto nismo zadovoljni ovakvom situacijom, jer je sigurnost Hormuškog moreuza prije svega neophodna upravo nama. Ali šta da radimo kada su SAD svojim agresorskim činom izazvale nesigurnost i probleme i u regiji, i za sebe, i za cijeli svijet? Prema tome, svijet treba da zna koja je strana stvarni vinovnik i  uzročnik sadašnje situacije.

Istovremeno, uvijek smo podržavali humanitarne aktivnosti i nastojali pomoći u transportu pošiljki humanitarnog karaktera.

Ali, problem se mora rješavati u korijenu. Problem nesigurnosti u Hormuškom moreuzu ima jasan uzrok, a to je nastavak američkih intervencionističkih i agresorskih aktivnosti. UN, kao organizacija koja ima jasno definisanu odgovornost za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti i njeni različiti organi, trebale bi, po pravilu, ukoliko žele da se ovo pitanje principijelno i suštinski riješi, pomoći u odvraćanju SAD-a da nastave sa svojim aktivnostima kojima ugrožavaju sigurnost u Hormuškom moreuzu i Perzijskom zaljevu.

Iran je rekao da, u slučaju prihvatanja njegovih uslova od strane Amerike, može otvoriti Hormuški tjesnac u roku od sedam dana, što je, čini se, kasnije smanjeno na dva dana. Da li je ovaj prijedlog još uvijek na stolu i koji bi konkretan potez Vašingtona bio dovoljan da se započne njegova realizacija?

AMBASADOR TORKMAN: Ono što je razmatrano na marginama zasjedanja Generalne skupštine UN-a i što je nazvano iranskim planom od sedam dana, obuhvata ukidanje pomorske blokade, prekid rata na svim frontovima i odmrzavanje iranske imovine. Ukratko, sve ono o čemu smo se usaglasili u okviru memoranduma o razumijevanju nije predstavljalo ustupak, već pitanja koja će se, kao prava Irana, razmatrati u svim pregovorima. 
Uslovi se nisu promijenili i ovaj prijedlog je još uvijek na stolu, s tim da je komprimiran i postoji mogućnost njegovog provođenja u roku od dva dana. Odgovor američke strane smatramo nedovoljnim, a trenutno, suštinska prepreka napretku u postizanju sporazuma i pregovorima između Irana i SAD-a su pretjerana američka očekivanja. Ovaj rat je pružio priliku da na vidjelo izađu skrivene zle namjere SAD-a, kao što je pristup iranskoj nafti i resursima.


Ne osvrćemo se na izbore u SAD

Da li će rezultati američkih izbora utjecati na smanjenje ili pojačavanje vojnih napetosti između Irana i SAD-a?

AMBASADOR TORKMAN: Ono što nam je važno je zaštita nacionalne sigurnosti i interesa Irana. Znamo da se nova Amerika neće roditi s jednim izborima. Američko zlo protiv Irana datira više od 70 godina unatrag, od puča 1953. godine. Prema tome, mnogo smo puta vidjeli ove promjene u Americi. I radije se usredotočujemo na sebe i jačanje svojih sposobnosti u svim područjima.

SAD insistiraju na tome da pregovori obuhvate i iranski nuklearni program, dok Teheran traži rješavanje pitanja sigurnosti plovidbe i američke blokade. U čemu je spor oko iranskog nuklearnog programa između dvije zemlje i kako se on može riješiti? 

AMBASADOR TORKMAN: Prije svega, postoji velika protivrječnost, jer su oni više puta izjavili da su u potpunosti uništili iranski nuklearni program, a ipak i dalje govore o navodnoj opasnosti od iranskog nuklearnog oružja.

Drugo, još gore je to što je počinjen nemilosrdan zločin; ubili su vrhovnog vođa Irana, ajatollaha Sejjida Alija Hameneija, koji je izdao fetvu o zabrani nuklearnog naoružanja. Ta fetva nije bila samo fetva političkog zvaničnika, već i fetva visokorangiranog vjerskog autoriteta. A onda kažu zabrinuti smo zašto se u Iranu priča o nuklearnom oružju. Kažu da su zabrinuti; ovo je neutemeljena tvrdnja jer su oni samo ovo prouzročili. Istovremeno, ubistvom iranskog vrhovnog vođe nastojali su ostvariti mnogo veće ciljeve, ali je veličanstvena njegova dženaza u Iranu i Iraku pokazala da nisu imali ispravnu percepciju o iranskom vrhovnom vođi.

Treće; oni su pod istom ovom izlikom napali Irak, da bi kasnije objavili da Irak ne posjeduje nuklearno oružje. Jedina posljedica toga bila je pojava ISIL-a.

Četvrto; inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju godinama su boravili u Iranu, a da pritom nisu objavili nijedan izvještaj u kojem se kaže da Iran nastoji doći do nuklearnog oružja. Međutim, SAD su napale miroljubiva nuklearna postrojenja zemlje koja je od 1970. godine članica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), dok Međunarodna agencija za atomsku energiju nije pokazala nikakvu primjerenu reakciju, a Vijeće sigurnosti nije poduzelo nikakve mjere.

Režim neširenja nuklearnog oružja počiva na tri načela: nuklearno razoružanje, sprječavanje širenja nuklearnog oružja i, što je za nas posebno važno, garantovanje prava država da koriste nuklearnu energiju u miroljubive svrhe. U sva tri područja taj je režim zakazao, i to ne našom krivicom, već krivicom onih koji su bili zaduženi za njegovo provođenje.

Uprkos tome, s ciljem izgradnje povjerenja, Iran je nakon postizanja Memoranduma o razumijevanju iz Islamabada saopćio da će se, ukoliko se održi prvi krug pregovora o Hormuškom moreuzu i nekim drugim pitanjima, u završnoj fazi razgovarati o nuklearnim pitanjima.

Nažalost, prva faza još uvijek nije provedena.

Naše pitanje je, zbog čega Međunarodna agencija za atomsku energiju i nadležna tijela ne vrše nikakav nadzor nad izraelskim nuklearnim postrojenjima?


Ovo su posljedice djelovanja SAD i cionističkog režima

Rast cijena energije i roba trenutno se primjećuje diljem svijeta. I posljednji pregovori bili su neuspješni. S čime će se svijet suočiti u ovoj situaciji i šta Iran može učiniti po tom pitanju?

AMBASADOR TORKMAN: Sve ono čemu danas svjedočimo u regiji, u pogledu nesigurnosti plovidbe u Hormuškom moreuzu i ekonomskih posljedica koje to ima za regiju i svijet, rezultat je djelovanja Sjedinjenih Američkih Država i cionističkog režima. Inače, sve do februara 2026. godine, Hormuški moreuz je godinama bio otvoren i plovidba se odvijala sigurno, do te mjere da mnogi ljudi širom svijeta nisu bili ni svjesni značaja ovog moreuza.
Sada, nakon poraza njegove stranke na međuizborima, Tramp je otvoreno izjavio da je rat protiv Irana uzrokovao porast cijena energije i nezadovoljstvo američkog naroda njime. Međutim, nije dovoljno samo pričati, moraju promijeniti svoje postupke. U svakom slučaju, kada je riječ o sadašnjoj situaciji, ako su države koje su zabrinute zbog ove situacije zaista ozbiljne u svojoj zabrinutosti, trebale bi se obratiti strani koja je dovela do ove situacije i iskoristiti svaku priliku kako bi navele Sjedinjene Američke Države da obustave svoje agresivne postupke, koji se, manje više, i dalje nastavljaju.

Uslovi Irana potpuno su transparentni i zasnovani na Sporazumu iz Islamabada, čiji je tekst objavljen. Iran će djelovati u okviru tog sporazuma i nikada neće odustati od svojih crvenih linija.

Povrh toga, Iran je do sada bio izložen najvećim pritiscima. Već godinama su građani Irana meta sankcija. Očito je licemjerstvo kada kažu uveli smo najstrožije sankcije protiv Irana, ali te sankcije nisu usmjerene protiv iranskog naroda. Zar uskraćivanje lijekova i obrazovanja Irancima, pa čak i mogućnosti učešća na testovima IELTS i TOEFL, nije usmjereno protiv Iranaca?

Uskraćivanje Irancima pristupa uslugama civilnog avioprevoza, što je čak u suprotnosti s privremenom mjerom Međunarodnog suda pravde iz 2018. godine, protiv koga je usmjereno? Ako nije protiv iranskog naroda, protiv koga je? Sasvim sigurno, svaki pojedini Iranac meta je neprijateljskih i zlonamjernih postupaka američke strane. Ipak, mi imamo snažan i postojan narod koji se oslanja na vlastito znanje i sposobnosti.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.