Piše: Viktor Ivančić
Može biti da je u Bosni i Hercegovini konstituirana vlast s tolikom količinom autodestruktivnog potencijala da će se zlonamjerni i agresivni susjedi pokazati kao čisti višak.
Jesenski pičvajz između Zorana Milanovića i Željka Komšića oko sudjelovanja pripadnika Hrvatske vojske u misiji EUFOR-a u BiH, nakon što je skoro zaboravljen, ovih je dana živnuo u samoj bosanskohercegovačkoj vladi, poprimajući, uz regionalni, i (unutar)resorni karakter.
Najprije je, dakle, zamjenik ministra obrane Slaven Galić (HDZ BiH) u nedavnom intervjuu za Večernji list rekao da "podržava dolazak vojnika Republike Hrvatske u sklopu EUFOR-a u Bosnu i Hercegovinu".
Sutradan, reagirao je ministar obrane Zukan Helez (SDP BiH), kazavši da njegov zamjenik ne iznosi službeni stav, nego osobno mišljenje, te da pripadnici Hrvatske vojske ne mogu biti dijelom međunarodnih vojnih misija u BiH. "Moje stajalište o angažiranju vojnika iz Hrvatske proizlazi iz Daytonskog sporazuma u kojem jasno piše da vojske susjednih zemalja Hrvatske i Srbije ne mogu biti dio mirovnih misija u BiH", rekao je.
Potom je zamjenik ministra vanjskih poslova Josip Brkić (HDZ BiH) saopćio da "ne vidi razloga zbog kojeg pripadnici Hrvatske vojske u okviru misije EUFOR-a ne bi došli u Bosnu i Hercegovinu".
Vrlo je vjerojatno da će se do dolaska ovoga teksta pred čitaoce oglasiti ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković (NiP BiH), demantirajući svog zamjenika. A onda bi se okršaji mogli nastaviti u ostalim resorima.
Tako se jedna "mirovna misija" koristi kao resurs za izazivanje nemira. Eksploataciju je, podsjetimo, započeo hrvatski predsjednik Zoran Milanović još u rujnu prošle godine, izjavivši kako je neodrživo da vojska njegove zemlje, "makar na stožernoj razini", ne sudjeluje u misiji EUFOR-a u BiH. "To će se promijeniti", zagrmio je, "i tome se nitko u NATO-u neće suprotstaviti, i bolje je da se ne suprotstavljaju, jer naše namjere nikad nisu bile osvetoljubive, predatorske, nego obrambene i humane."
Da osnaži to zadnje, Milanović je dodao: "Oni kojima smo spasili glavu i omogućili državu danas ne pokazuju ni minimum kurtoazne zahvalnosti, a kamoli što više." Želeći izbjeći svaku dvojbu, njegov glasnogovornik Nikola Jelić tada je na Twitteru objavio: "Predsjednik je istaknuo da je Hrvatska vojska oslobodila BiH, u kojoj danas Hrvatima lopovski oduzimaju temeljna prava."
Uzvratio je Željko Komšić, u funkciji trećine Predsjedništva BiH, više-manje istim argumentima kakvima se danas služi ministar obrane Zukan Helez – poštuju li se odredbe Daytonskog sporazuma, sudjelovanje Hrvatske vojske u međunarodnim vojnim misijama u BiH ne dolazi u obzir.
Milanovića je to dodatno razbjesnilo, pa je u studenome prošle godine poručio: "Hoće li HV ići ili ne u mirovnu misiju u BiH, ovisi isključivo o hrvatskoj vlasti, o Plenkoviću i na kraju o mojoj naredbi bez koje vojska ne može ići. Bosna i Hercegovina više nije turska carevina. Hoćete u Europsku uniju? Tamo se igra po drugim pravilima."
Šteta je ne podsjetiti na jednu od argumentacijskih linija kojima je zapovjednik Oružanih snaga RH tada opslužio svoj gard:
"Već više od 20 godina vojnici vojske BiH, časnici i dočasnici, dolaze na školovanje u Hrvatsku. Oko 600 dočasnika i časnika vojske BiH prošlo je škole Hrvatske vojske, na Hrvatskom vojnom učilištu koje se zove, gle ironije, Dr. Franjo Tuđman. Među tih 600 bilo je barem 200 Bošnjaka, Srba nije bilo. Vaša vojska, koja je troetnička, školuje se u hrvatskim vojnim institucijama, u toj istoj Hrvatskoj čija vojska ne smije ni na simboličkoj razini sudjelovati u BiH."
Jebeni Daytonski sporazum! Nezahvalni Bošnjaci!... Istinabog, statistički pogled na Milanovićev argument umnogome komplicira stvar: ako je, naime, u Hrvatskoj školovano 600 oficira vojske BiH, od čega "barem 200 Bošnjaka", a to će reći i barem 400 Hrvata, pošto "Srba nije bilo", i ako je to barem obrnuto proporcionalno udjelu Hrvata u stanovništvu BiH i sastavu vojske BiH, ispada da na hrvatskome vojnom učilištu nije školovana "troetnička vojska" susjedne države, već prije svega jedna etnička struktura – ona hrvatska – te "troetničke vojske". No, bolje je to ostaviti po strani.
