HDZ političku snagu Trojke smatra privremenom, i bez nedovoljne podrške među Bošnjacima. HDZ zna da politika koju vodi Trojka iz perspektive većine Bošnjaka dugoročno nije prihvatljiva.
U obračunu HDZ-a kao dominante struje u hrvatskoj politici, sa strankama DF i SDA, uz pomoć pojedinih hrvatskih medija, iskorišten je napad Hamasa na Izrael da se podrška terorizmu i antisemitizam fakturiše Bošnjacima kao kolektivu.
Jedanaestog oktobra, četiri dana nakon što su militanti Hamasa napali jug Izraela ubivši stotine civila i vojnika, zastupnica HDZ-a u Evropskom parlamentu Željana Zovko, reagovala je na izjavu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšić.
On je u jutarnjem programu BHRT-a, baš kao generalni sekretar UN-a Antonio Guterres dvije sedmice kasnije, kazao da se napad Hamasa mora staviti u kontekst izraelske okupacije koja traje više od pet decenija. To je Zovko bilo dovoljno da krene u frontalni napad.
"Ovo nije borba Izraela protiv Palestinaca nego protiv Hamasa, terorističke grupe koja je napala Izrael i koja čini masakre nad izraelskim civilima. To je borba protiv terorizma u kojoj Izrael štiti sebe i cijeli slobodan svijet. I ova izjava Komšića pokazuje da je on instrument u rukama terorista", kazala je Zovko za Euractiv.
Komšića za kojeg je glasalo više od 200.000 građana BiH Zovko je proglasila ni manje ni više nego teroristom. Jer "produžena ruka" terorista je ništa manje nego terorista.
Izjavu je začinila riječima da Hrvati u srednjoj Bosni imaju iskustva s ritualnim ubijanjima kakve je u Izraelu izveo Hamas.
Da to nije bio slučajan i neplaniran istup pokazalo je ništa manje skandalozno saopćenje objavljeno naredni dan HDZ-ovih delegata u Klubu Hrvata Doma naroda Federacije BiH.
"Hrvatski narod u BiH, posebice središnjoj Bosni u proteklom je ratu na svojoj koži osjetio teror, smaknuća i iživljavanja pripadnika različitih terorističkih organizacija sličnih Hamasu", naveli su u saopćenju.
Dodatno, kritikovali su izjavu Komšića pokušavajući sakriti suštinu svog istupa, da Armiju RBIH predstave terorističkom i na taj način predstave Bošnjake u negativnom svjetlu.
Dvije sedmice kasnije hrvatski Jutarnji list je stvar dodatno začinio prenoseći pisanje italijanskog lista Tempo o terorističkim ćelijama raspoređenim širom zapadnog Balkana, s bombastičnim naslovom koji u fokus stavlja Bosnu i Hercegovinu.
"Ono što se upravo događa u Bosni ugrožava čitavu Europu! A 'Balkanski lavovi' su najjači", naslov je Jutarnjeg lista.
Istovremeno anonimni profili na X platformi (bivši Twitter) hrvatskih (i srpskih) šovinista, nakon skupa podrške Palestini u Sarajevu, dijelili su sliku transparenata sa antisemtiskom porukom i snimak zastave koja se povezuje sa islamističkim pokretima u svijetu, jer to je bio maksimum koji su mogli "iskopat" u moru palestinski i državnih zastava.
Zatim su takve postove preuzimali i dijelili pojedini evropski i američki desničarski profili sa stotinama hiljada i milionima pratitelja koji teško da znaju o našoj zemlji više od toga da se BiH nalazi na Balkanu.
Takvim pristupom koji nije ni malo slučajan, niti djelo pojedinaca, nastoji se zapravo "dokazati" narativ koji gradi dio zastupnika HDZ-a Hrvatske u Evropskom parlamentu i dominantno HDZ-a BiH.
Naravno to nisu jedini primjeri, ali dovoljni da se ocjeni pristup takve politike.
Postavlja se pitanje zašto hrvatska politika koristi svjetsku krizu za obračun s Bošnjacima kao kolektivnom, u trenutku kad su osigurali svoju poziciju nametanjem izmjena Izbornog zakona i Ustava FBiH (odlukom Christiana Schmidta), u okolnostima kada je Schmidt odlukom koja je vrijedila 24 sata poslao SDA i DF u opoziciju, u trenutku kada su stranke Trojke više nego kooperativne prema politici HDZ-a i u atmosferi u kojoj se SDA i DF predstavljaju kao jedini uzročnik katastrofalnog stanja u državi?
Mišljenja smo da je takav pristup potvrda da HDZ političku snagu Trojke smatra privremenom, i bez nedovoljne podrške među Bošnjacima. HDZ zna da politika koju vodi Trojka iz perspektive većine Bošnjaka dugoročno nije prihvatljiva.
S tim u vezi ne libe se Bošnjacima, direktno ili indirektno, kačiti etiketu antisemitizma i simpatizera terorizma. Oni smatraju da je demonizacija Bošnjaka potrebna jer konačni politički ciljevi nisu ispunjeni, a nema garancije da će biti. Upravo takvim pristupom šalju poruku da su Izetbegović i Komšić dominatne političke figure kod bošnjačkog glasačkog tijela.
Da vjeruju u snagu Trojke, danas bi slušali predstavnike HDZ-a i hrvatskih medija kako negiraju tvrdnje o antisemitizmu te simpatizerima terorista među Bošnjacima i Armiji BiH kao terorističkoj organizaciji.
Iz HDZ-ove vizure, potrebno je napraviti značajnu stratešku prednost dok su opozicione građanske i bošnjačke nacionalne stranke na klupi, to jeste, dodatno se obračunati sa politkom koja se, makar formalno, protivi etničkom predstavljanju, bojeći je radikalizmom. To što su odnosi Bošnjaka i Hrvata dugoročno kolateralna šteta, nije briga HDZ-a. Vrijeme će reći koliko je takva politika bila ispravna.
