Građanska opozicija i dva amfilohija

U ovoj rupetini od zapadnog Balkana, nakrcanoj nacionalizmima, šovinizmima, rasizmima mi imamo toliko demokratije da možemo u komšiluk izvoziti svoje bošnjačke građanske ideje i obučene stručnjake.

Piše: Sead Omeragić

Konačno se stišala buka oko crnogorskih izbora.

Dritan Abazović, prvo ime političkog prevrata u susjednoj državi, pokupio je znanja na Sarajevskom univerzitetu, od diplome do doktorata. Saznajem da je doktorirao kod meni dragog čovjeka, profesora Ese Zgodića, kojem je socijaldemokratija uvijek bila životna politička ideja. U ovoj rupetini od zapadnog Balkana, nakrcanoj nacionalizmima, šovinizmima, rasizmima mi imamo toliko demokratije da možemo u komšiluk izvoziti svoje bošnjačke građanske ideje i obučene stručnjake.

Dogovoreni rat Miloševića i Tuđmana

Malo nam je bio dogovoreni rat Tuđmana i Miloševića i krvava podjela BiH. Mi izvozimo demokratiju, a nama se ovdje stoljeće i po uvoze velikodržavni projekti. Boban i Karadžić su početkom maja 1992. potpisali u austrijskom Gracu dogovor po kojem će nadalje ratovati zajednički protiv Armije RBiH. Od sredine maja 1992., uvedene su telefonske linije na svim bajagi frontovima između te dvije vojske. Telefonima su javljani pokreti Armije RBiH.

Sjetim se svjedočenja Bošnjaka koji su u rovovima Trebinja i Jajca čuli kako se HV-HVO i Karadžićeve horde dogovaraju da snajperima ubijaju balije iz njihovih vojski , bačene između njihovih rovova kao običan lovački plijen.

To je danas nacionalna pozicija probosanskih snaga. Mi smo tu da se umetnemo između rovova ili između redova sa svojom pričom o demokratiji i suživotu, borbi protiv mržnje, o nacionalnom razumijevanju, bratstvu i jednakosti, da uporno propovjedima o dostignućima civilizacije...

Tu smo mi širokogrudni i spremni da u tamnim vremenima upadamo ko svici u najmračnije noći i širimo svjetlost. Ne možemo u Bosni, ali možemo u regionu da se umećemo i razmećemo demokratijom i upadamo u svaku pređu. Ne zna niko biti demokrata i građanski orijentisan kao Bošnjak. Sudeći po istupima na društvenim mrežama naši zadnji idioti mogli bi držati predavanja na univerzitetima susjednih država o nužnosti građanske opcije. Mi smo tu da prosipamo demokratiju, gdje god stignemo. Samo u Bosni ne možemo. Ne ide, nešto ne štima, prepreke su povelike. Šta da se radi?

Evropski narod

Mi smo tu da kažemo kako smo evropski narod, evropski nastrojeni. I sve više rastrojeni, jer se moramo praviti slijepi na činjenicu da je Evropa odavno kršćanski klub u kojem smo višak od viška.

Nazdravlje i na normalan život našoj djeci, ali nešto sa ovom našom politikom nije u redu. Politika bi morala imati ključni osjećaj za realnost. Ova naša ne veže dalje od iluzija. Ponajviše liči na primitivni reality show.

Sjetimo se sada gomile ovdašnjih tipova koji su Dritana molili: Nemoj sa Amfilohijem, pokazujući koaliciju sa Milom Đukanovićem. Predlagali su mu to ili odlazak u opoziciju, kao što to radi naš SDP i druge građanske opcije. On se branio ekspertima u vlasti. Tek naknadno se vidjelo da je Dritan davno odredio svoj politički put i davno zagrlio svoju političku braću.

Kombinacija vlasti u Crnoj Gori konačno je razotkrila najveći dio onih koji ovu zemlju Bosnu godinama drže taocem jedne priglupe i primitivne političke opcije satkane od ideoloških predrasuda da BiH ne može biti, niti opstati nikako drugačija osim kao građanska.

Nasuprot tome, Dodik i Čović smatraju da će insistiranjem na građanskom, BiH nestati.

Ni tamo ni ovamo smo. Bila je Bosna i Hercegovina građanska više nego li je to bila ijedna država u čitavoj Evropi, pa su je šovinisti i rasisti ugurali u karakazan zločina i na kraju podijelili genocidom.

Nemoj sa Amfilohijem Dritane, upućivali su mu poruke oni što evo godinama ne žele u vlast sa SDA-om. I kojima je to jedina politička opcija, jedino genijalno rješenje i jedini način političkog djelovanja. Sve može samo ne može sa SDA.

Stalna eizmička pomjeranja tla

Tako su se unutar ove bošnjačke većine događala stalna seizmička pomjeranja i podjele bez ikakvog političkog cilja i političke koristi. Izaći na izbore, dobiti stotine hiljada glasova i onda sve to prosuti ko iz kante u kanalizaciju. To je opcija građanske opcije. To je zezancija socijaldemokrata i onih drugih „građana“ na račun apsolutne većine bošnjačkih glasača. Ta jadna i nesretna logika čiji se politički kredo i stranački program svodi da samo neće sa SDA dobila je svoju paralelnu realnost u Crnoj Gori. Tamo Dritan neće s Milom. A ovi u BiH što neće sa SDA-om ni po koju cijenu, gurali su ga po svaku cijenu prema Milu.

SDA nam je 30 godina na grbači. Rade šta hoće, samo što dugometražne filmove ne gledamo o njihovom kriminalu i nepotizmu. Opozicija neće sa SDA-om da se ne bi plasirali u drugi krug gdje ih čekaju HDZ i SNSD. A to su dva amfilohija istovremeno i zajedno.

Ovih dana smo svjedoci da se iznova u Hrvatskoj optužuje Komšić da je nelegitiman Hrvat. Građansko i nacionalno političko organiziranje je u Ustavu BiH. O kakvoj onda nelegitimnosti govore u Hrvatskoj, osim što se brutalno miješaju u unutarnje stvari BiH?

Gdje je druga cipela građanskog para?

Građansko na bošnjačkom

Dvadeset pet godina nakon užasa rata, građanska opcija se nije makla od ovog većinski bošnjačkog prostora i od zločinom i etničkim čišćenjem ucrtanih granica. I 25 godina poslije ova trećina ne pokazuje interes da zakorači izvan granica zločina i etničkog čišćenja. Već 25 godina oni mišiće pokazuju samo na ovoj trećini.

Tzv. politike građanske opcije, svojim odbijanjem koalicija i bilo kakvih kontakata sa SDA-om, nažalost još jadnije dijele ovu zemlju i ograničavaju političku moć probosanskog bloka, oslanjajući se isključivo na glasove sa ove apsolutno bošnjačke trećine.

Koliko još godina treba domaćim „građanskim“ političkim idiotima da skontaju da se SDA može kontrolisati, suzdati i na kraju skinuti s vlasti samo ako te „građanske“ stranke uđu u vlast, upravo sa SDA-om.

Pitanje je šta ćemo i tada dobiti. Više od status quoa i manje od dva amfilohija?