Piše: Sead Omeragić
Konačno se stišala buka oko crnogorskih izbora.
Dritan Abazović, prvo ime političkog prevrata u susjednoj državi, pokupio je znanja na Sarajevskom univerzitetu, od diplome do doktorata. Saznajem da je doktorirao kod meni dragog čovjeka, profesora Ese Zgodića, kojem je socijaldemokratija uvijek bila životna politička ideja. U ovoj rupetini od zapadnog Balkana, nakrcanoj nacionalizmima, šovinizmima, rasizmima mi imamo toliko demokratije da možemo u komšiluk izvoziti svoje bošnjačke građanske ideje i obučene stručnjake.
Dogovoreni rat Miloševića i Tuđmana
Malo nam je bio dogovoreni rat Tuđmana i Miloševića i krvava podjela BiH. Mi izvozimo demokratiju, a nama se ovdje stoljeće i po uvoze velikodržavni projekti. Boban i Karadžić su početkom maja 1992. potpisali u austrijskom Gracu dogovor po kojem će nadalje ratovati zajednički protiv Armije RBiH. Od sredine maja 1992., uvedene su telefonske linije na svim bajagi frontovima između te dvije vojske. Telefonima su javljani pokreti Armije RBiH.
Sjetim se svjedočenja Bošnjaka koji su u rovovima Trebinja i Jajca čuli kako se HV-HVO i Karadžićeve horde dogovaraju da snajperima ubijaju balije iz njihovih vojski , bačene između njihovih rovova kao običan lovački plijen.
To je danas nacionalna pozicija probosanskih snaga. Mi smo tu da se umetnemo između rovova ili između redova sa svojom pričom o demokratiji i suživotu, borbi protiv mržnje, o nacionalnom razumijevanju, bratstvu i jednakosti, da uporno propovjedima o dostignućima civilizacije...
Tu smo mi širokogrudni
i spremni da u tamnim vremenima upadamo ko svici u najmračnije noći i širimo
svjetlost. Ne možemo u Bosni, ali možemo u regionu da se umećemo i razmećemo demokratijom
i upadamo u svaku pređu. Ne zna niko biti demokrata i građanski orijentisan kao
Bošnjak. Sudeći po istupima na društvenim mrežama naši zadnji idioti mogli bi
držati predavanja na univerzitetima susjednih država o nužnosti građanske
opcije. Mi smo tu da prosipamo demokratiju, gdje god stignemo. Samo u Bosni ne
možemo. Ne ide, nešto ne štima, prepreke su povelike. Šta da se radi?
Evropski narod
Mi smo tu da kažemo kako smo evropski narod, evropski nastrojeni. I sve više rastrojeni, jer se moramo praviti slijepi na činjenicu da je Evropa odavno kršćanski klub u kojem smo višak od viška.
Nazdravlje i na
normalan život našoj djeci, ali nešto sa ovom našom politikom nije u redu. Politika
bi morala imati ključni osjećaj za realnost. Ova naša ne veže dalje od iluzija.
Ponajviše liči na primitivni reality show.
Sjetimo se sada
gomile ovdašnjih tipova koji su Dritana molili: Nemoj sa Amfilohijem, pokazujući
koaliciju sa Milom Đukanovićem. Predlagali su mu to ili odlazak u opoziciju,
kao što to radi naš SDP i druge građanske opcije. On se branio ekspertima u
vlasti. Tek naknadno se vidjelo da je Dritan davno odredio svoj politički put i
davno zagrlio svoju političku braću.
