Gdje je Karadžić stao, Dodik je produžio

politicki.ba

Besperspektivnost i nemogućnost zaposlenja, njihovo permanentno institucionalno ponižavanje, stalna diskriminacija u obrazovanju, i sve rovitija sigurnosna situacija, školski su primjer aparthejda koji se provodi nad ovim narodom u manjem bh. entitetu.

Piše: Almasa Hadžić

 

Etnička slika entiteta RS potpuno je u skladu sa planom koji je imao Radovan Karadžić kada je prije 30 godina zaprijetio ratom a sa njim i  nestankom Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine.

Detalje Karadžićevog plana, sa genocidom, kao završnom fazom nestanka bošnjačkog naroda, danas „brusi“ i dotjeruje njegov ideološki nasljednik, tačnije politički posinak, Milorad Dodik.

Čovjek koji se u politiku uvukao kao demokrata, sudeći po onom šta trenutno radi, kad god da iz politike izađe, na žalost njegovog potomstva, pamtit će se kao mržnjom zadojeni nacionalista, sa stopalima čvrsto oslonjenim na fašističke tračnice.

Za one koji još uvijek ne vjeruju u Dodikove zloguke namjere prekrajanja BiH, gdje od entiteta u kome živi želi napraviti državu srpskog naroda, plan koji provodi uz svu stranu i domaću političku logistiku, za svrhu ima mirnodopski progon Bošnjaka, tačnije, njihovog brojčanog minimiziranja da ne mogu odlučivati niti uticati na bilo kave procese u RS-u

Trenutno u RS živi između 70 i 80 hiljada Bošnjaka.

Samo u zadnjih nekoliko mjeseci, od kada ih je Dodik, uz svu nesigurnost u kojoj su dotad živjeli, počeo etiketirati kao vjersku skupinu, javno ponižavati i vrijeđati, mnogi od njih razmišljaju da po drugi put napuste svoja mjesta i imetak i krenu u „bijeli svijet“

Besperspektivnost i nemogućnost zaposlenja, njihovo permanentno  institucionalno ponižavanje, stalna diskriminacija u obrazovanju, i sve rovitija sigurnosna situacija, školski su primjer aparthejda koji se provodi nad ovim narodom u manjem bh. entitetu.

„Dejtonski princip o povratku bez diskriminacije, kako je predvidio Aneks 7 Dejtonskog sporazuma nikad nije ispoštovan, što govori da Dejtonski sporazum nikad nije proveden.

Ovo je završna faza genocida u kome se, bez puške i metka, događa biološki nestanak jednog naroda sa prostora RS-a.

Jednostavno, čini se sve da se Bošnjacima koji su se nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma vratili u ovaj entitet, život učini nemogućim“, kaže za politicki.ba Ramiz Salkić potpredsjednik RS-a iz reda bošnjačkog naroda.

Iako član 97. Ustava RS garantira stopu zaposlenosti Bošnjaka u ovom entitetu od najmanje 30%, trenutno je u entitetskim javnim institucijama, organima lokalne samouprave, javnim preduzećima...  zaposleno njih svega 1%.

Upravo, sadržaj ovog člana Miloradu Dodiku služi kao argument kojim neupućenim servira priču kako „Bošnjaci u RS-u imaju sva Ustavom zagrantirana prava“ .

Nije teško provjeriti da je, na primjer, od više od 7.000 uposlenih u policiji RS-a, svega 356 Bošnjaka, uglavnom, najniže činovanih policajaca, dok na rukovodećim mjestima u policiji, u bilo kom mjestu diljem entiteta, teško da se nalazi neki Bošnjak.

U nekim lokalnim zajednicama RS, sudeći po broju Bošnjaka koji u njima žive, da se poštuju Ustavne odredebe, dvije trećine zaposlenih u javnoj administraciji, obrazovanju, javnim preduzećima itd, trebali bi biti Bošnjaci.

Takav primjer do sada nije zabilježen.  

Teško da se u nekoj osnovnoj školi, a u srednjoj, pogotovo, na cijelom prostoru RS, osim profesora vjeronauke, može naći profesor Bošnjak.

O javnim medijima, institucijama kulture, raznim agencijama, da i ne govorimo.

Situacija u kojoj se Bošnjacima u vrijeme političke vladavine Milorada Dodika ograničava egzistencijalni prostor, zamjena je za granate i snajpere kojim ih je devedesetih godina ubijao i tjerao iz njihovih kuća zločinac Radovan Karadžić.

Zna li neko kako ćemo u budućnosti oslovljavati Milorada Dodika?   

 

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.