Pokušaj Francuske da očigledno oslobodi i spasi muslimanske žene od nas samih i naših marama je rasistički i kolonijalni projekat koji se omotava u foliju podržavanja sekularnih vrijednosti zemlje.
Piše: Shaista Aziz
Francuski zakonodavci su prošlog mjeseca izglasali zabranu ženama i djevojkama da nose hidžab dok se bave sportom, pokazujući svijetu još jednom da je Francuska u pitanju daljeg politiziranja, targetiranja i nadzora nad evropskim muslimanskim ženama, našeg izbora odjeće i tijela, prevazišla sve druge.
Francuski Senat glasao je sa 160 za zabranu nošenja hidžaba i drugih "upadljivih vjerskih simbola" na sportskim takmičenjima. Protiv je bilo 143 senatora. Amandman je predložila desničarska grupa Les Républicains, koja je tvrdila da hidžab može ugroziti sigurnost sportista koji ga nose dok se bave sportom.
Ovakav argument je neshvatljiv.
U Francuskoj, muslimanske žene koje prakticiraju svoja vjerska uvjerenja i ostvaruju svoja ljudska prava da nose ono što odluče nositi, smatraju se sigurnosnim rizikom. Pokušaj Francuske da očigledno oslobodi i spasi muslimanske žene od nas samih i naših marama je rasistički i kolonijalni projekat koji se omotava u foliju podržavanja sekularnih vrijednosti zemlje. Projekat nanosi islamofobičnu štetu muslimankama.
Zaista, mizogino je i mrsko je prisiljavati žene da skinu hidžab – koliko je mizogino i mrsko prisiljavati žene da nose hidžab.
Vlada Emanuela Makrona protivi se predloženoj zabrani, a francuski poslanici su izrazili "žaljenje" zbog "nedostatka volje" vlade da zaustavi ono što opisuju kao "razvoj islamizma u sportu", izvještava CNN. To se događa u pozadini predstojećih predsjedničkih izbora u aprilu, gdje francuska unutrašnja politika i dalje teče udesno, a mnogi muslimanski stanovnici i obojene zajednice podvrgnuti su podjelama i toksičnoj političkoj retorici o islamu, imigraciji i rasi.
Za samo dvije godine Francuska je također domaćin Olimpijade, čiji je cilj da okupi nacije u ujedinjenoj inkluzivnoj predstavi na svjetskoj sceni. Podjela i diskriminatorna zabrana hidžaba samo dodatno osvjetljava koliko je Francuska loše u vezi izgradnje moderne multikulturalističke države.
Predloženi zakon će sada revidirati Narodna skupština, koja će, kako se očekuje, dati konačnu riječ. Sve to znači da su muslimanke koje se bave sportom, a nose hidžaba, za sada, dobile dodatno vrijeme da to čine, jer je zakon spriječen da bude usvojen u sadašnjem obliku.
Francuska je dom za otprilike 5,7 miliona muslimana i najveću muslimansku populaciju u Evropi, prema istraživačkom centru Pew. Od 2019. godine, 31% francuskih muslimanki je nosilo hidžab, prema Statisti, tako da će ova zabrana sporta imati dubok uticaj na mnoge žene. Još jednom, francuski zakonodavci su odlučili da nastave na opasnom kursu sukoba sa muslimanskim stanovništvom u zemlji, a posebno sa francuskim muslimankama.
Na pokušaje da se muslimankama zabrani nošenje hidžaba dok se bave sportom mnoge muslimanske žene i aktivisti s kojima sam razgovarao smatraju da su izvukli stranicu iz knjige afganistanskih talibana i iranskog režima uskraćujući ženama vlastiti izbor. Ova zabrana se smatra mnogo više od uskraćivanja prava ženama da se bave sportom, ako to nije bilo dovoljno nečuveno.
Zabrana sportskog hidžaba odnosi se na daljnju dehumanizaciju, minimiziranje i brisanje francuskih muslimanki koje odluče nositi hidžab. To čini muslimanske žene metom rodno odobrene islamofobije i desničarske mržnje.
Ja sam jedna od tri britanske muslimanke i strastvene fudbalske obožavateljice koje sebe nazivaju "Tri hidžablijke". Prošlog ljeta, zajedno s Amnom Abdullatif i Hudom Jawadom, pokrenule smo viralnu peticiju pozivajući Fudbalski savez Engleske, britansku vladu i tehnološke kompanije, da rade na doživotnoj zabrani igranja fudbala rasistima, nakon zlostavljanja nanesenog trojici mladih igrača Crne Engleske nakon Finale Eura na Vembliju protiv Italije.
Kampanja je prikupila 1,2 miliona potpisa. U roku od 48 sati od pokretanja naše peticije, premijer Boris Johnson stao je u parlament obavezujući svoju vladu da radi na ispunjavanju naših zahtjeva.
Naša kampanja dospjela je na naslovnice u Velikoj Britaniji i privukla pažnju globalnih medija. Međutim, da smo tri francuske muslimanke, vjerovatno nam ne bi bilo dozvoljeno da uđemo u glavni javni ili politički prostor zemlje na isti način - samo zato što nosimo hidžab.
To je oštar kontrast koji sam iskusila iz prve ruke. 2015. predstavljala sam BBC dokumentarac o tome šta znači biti mlad, Francuz i musliman u Francuskoj nakon terorističkih napada na Charlie Hebdo u Parizu. Kao dio dokumentarca, otišla sam u francuski parlament da intervjuiram Marion Maréchal-Le Pen, najmlađu francusku političarku ikad izabranu i nećakinju liderke krajnje desnice, Marion Le Pen.
Rečeno mi je da ne mogu ući u zgradu parlamenta zbog hidžaba. Objasnila sam da sam novinarka, da sam tu da intervjuiram političara. Da, ja sam Muslimanka koja nosi hidžab, ali sam i Britanka -- "Britanka sam kao riba i pomfrit", rekla sam recepcionerki u nadi da će shvatiti da je moj hidžab nebitan za to kako radim svoj posao. Recepcionarka je izgledala užasnuto i zbunjeno, a zatim mi je rekla da mogu nastaviti na intervju.
U Evropi postoji isprobana pobjednička formula za političare koji se nadaju da će se svidjeti glasačima na desnim rubovima uoči nacionalnih izbora. A to uključuje pretvaranje muslimanki i našeg izbora odjeće u politički fudbal. Mnogi populistički evropski političari u Austriji, Belgiji, Bugarskoj, Danskoj, Holandiji i Švicarskoj, i naravno Francuskoj, koristili su ovu taktiku kao način da privlače birače. Udubljuju se u garderobu muslimanskih žena i izvlače hidžab, nikab i burku kao eksponate koji navodno ugrožavaju samu tkanje zapadnih vrijednosti i načina života.
U Francuskoj smo, naravno, to već vidjeli. Više puta. Francuska je 2004. zabranila nošenje hidžaba u školama uz kršćanske krstove i jarmulke, koje su nosili pobožni Jevreji. Zabrana je uvedena, kako je saopćila država, uz obrazloženje da državne institucije trebaju biti "vjerski neutralne".
Zatim je 2010. Francuska postala prva zemlja u Evropi koja je uvela zabranu nošenja vela za lice, poznatog kao nikab, u javnim prostorima, uključujući javni prevoz i parkove, ulice i administrativne zgrade. Žene koje su uhvaćene u nikabu na javnom mjestu suočavaju se sa kaznom od 150 eura i uhapšene od strane policije.
Godine 2016. vlasti u 15 gradova i općina širom Francuske zabranile su "burkini" - skromni kupaći kostim sve u jednom koji pokriva cijelo tijelo osim lica. Opet, zabrana je uvedena kako bi se navodno podržale sekularne vrijednosti Francuske.
A u maju 2020., kada je Francuska, kao i mnoge zemlje širom Evrope i svijeta, učinila maske za lice obaveznim u nekim okruženjima poput javnog prijevoza kako bi spriječila širenje koronavirusa, zabrana pokrivanja lica u Francuskoj ostala je na snazi. Što znači, dok su građani Francuske po zakonu morali da pokriju svoja lica, francuske muslimanke koje su pokrivale svoja lica nikabom i dalje su se suočavale s rizikom da ih policija kazni i uhapsi.
Komitet Ujedinjenih naroda za ljudska prava je 2018. rekao da je francuska zabrana kršenje religije i da bi mogla utjecati na muslimanske žene tako što će ih "ograničiti u njihove domove, ometati njihov pristup javnim uslugama i marginalizirati ih".
Kada je u pitanju hidžab i način na koji muslimanke biraju da se oblače, postoji široko rasprostranjeni kognitivni nesklad u Francuskoj republici, što je još jednom dobro ilustrirano nedavnom objavom na Instagramu Vogue France u kojoj se pozdravlja dolazak glumice Julije Fox na parišku sedmicu muške mode dok je nosila Balenciaga trenč kaput, sa crnom maramom, sunčanim naočalama i natpisom: "Da maramu!"
Objava je izazvala široku kritiku muslimanki i drugih koji su istakli dvostruke standarde bijele, bogate, poznate, američke glumice hvaljene jer je nosila maramu kao modni izbor, dok se francuska muslimanka koja je odlučila nositi maramu na glavi suočena sa ograničenjima u svojim životnim izborima i kretanjima, a država će je još i moguće kazniti i kriminalizirati. Vogue France je kasnije izbrisao objavu na Instagramu.
To je licemjerje s kojim se Francuska mora boriti. Uskraćivanje prava muslimankama u ime očuvanja takozvane neutralnosti je smokvin list za dalje uvođenje antimuslimanske netrpeljivosti i mizoginije protiv muslimanskih žena. Francuske muslimanke jednostavno više ne podnose to, a i mnogo više muslimanki izvan Francuske. Zajedno prozivamo ovaj rasizam i islamofobiju.
Fudbal i sport pripadaju svima nama - kako god da odlučimo da se oblačimo.
Pustite nas da igramo.
(Shaista Aziz je britanska novinarka, komičar, pisac i borac za borbu protiv rasizma i za ravnopravnost. Ona je suosnivač Tri hidžablijke i laburistički savjetnik gradskog vijeća Oksforda. Tekst je izvorno objavljen na stranici CNN-a)
