Piše: Shaista Aziz
Francuski zakonodavci su prošlog mjeseca izglasali zabranu ženama i djevojkama da nose hidžab dok se bave sportom, pokazujući svijetu još jednom da je Francuska u pitanju daljeg politiziranja, targetiranja i nadzora nad evropskim muslimanskim ženama, našeg izbora odjeće i tijela, prevazišla sve druge.
Francuski Senat glasao je sa 160 za zabranu nošenja hidžaba i drugih "upadljivih vjerskih simbola" na sportskim takmičenjima. Protiv je bilo 143 senatora. Amandman je predložila desničarska grupa Les Républicains, koja je tvrdila da hidžab može ugroziti sigurnost sportista koji ga nose dok se bave sportom.
Ovakav argument je neshvatljiv.
U Francuskoj, muslimanske žene koje prakticiraju svoja vjerska uvjerenja i ostvaruju svoja ljudska prava da nose ono što odluče nositi, smatraju se sigurnosnim rizikom. Pokušaj Francuske da očigledno oslobodi i spasi muslimanske žene od nas samih i naših marama je rasistički i kolonijalni projekat koji se omotava u foliju podržavanja sekularnih vrijednosti zemlje. Projekat nanosi islamofobičnu štetu muslimankama.
Zaista, mizogino je i mrsko je prisiljavati žene da skinu hidžab – koliko je mizogino i mrsko prisiljavati žene da nose hidžab.
Vlada Emanuela Makrona protivi se predloženoj zabrani, a francuski poslanici su izrazili "žaljenje" zbog "nedostatka volje" vlade da zaustavi ono što opisuju kao "razvoj islamizma u sportu", izvještava CNN. To se događa u pozadini predstojećih predsjedničkih izbora u aprilu, gdje francuska unutrašnja politika i dalje teče udesno, a mnogi muslimanski stanovnici i obojene zajednice podvrgnuti su podjelama i toksičnoj političkoj retorici o islamu, imigraciji i rasi.
Za samo dvije godine Francuska je također domaćin Olimpijade, čiji je cilj da okupi nacije u ujedinjenoj inkluzivnoj predstavi na svjetskoj sceni. Podjela i diskriminatorna zabrana hidžaba samo dodatno osvjetljava koliko je Francuska loše u vezi izgradnje moderne multikulturalističke države.
Predloženi zakon će sada revidirati Narodna skupština, koja će, kako se očekuje, dati konačnu riječ. Sve to znači da su muslimanke koje se bave sportom, a nose hidžaba, za sada, dobile dodatno vrijeme da to čine, jer je zakon spriječen da bude usvojen u sadašnjem obliku.
Francuska je dom za otprilike 5,7 miliona muslimana i najveću muslimansku populaciju u Evropi, prema istraživačkom centru Pew. Od 2019. godine, 31% francuskih muslimanki je nosilo hidžab, prema Statisti, tako da će ova zabrana sporta imati dubok uticaj na mnoge žene. Još jednom, francuski zakonodavci su odlučili da nastave na opasnom kursu sukoba sa muslimanskim stanovništvom u zemlji, a posebno sa francuskim muslimankama.
Na pokušaje da se muslimankama zabrani nošenje hidžaba dok se bave sportom mnoge muslimanske žene i aktivisti s kojima sam razgovarao smatraju da su izvukli stranicu iz knjige afganistanskih talibana i iranskog režima uskraćujući ženama vlastiti izbor. Ova zabrana se smatra mnogo više od uskraćivanja prava ženama da se bave sportom, ako to nije bilo dovoljno nečuveno.
Zabrana sportskog hidžaba odnosi se na daljnju dehumanizaciju, minimiziranje i brisanje francuskih muslimanki koje odluče nositi hidžab. To čini muslimanske žene metom rodno odobrene islamofobije i desničarske mržnje.
Ja sam jedna od tri britanske muslimanke i strastvene fudbalske obožavateljice koje sebe nazivaju "Tri hidžablijke". Prošlog ljeta, zajedno s Amnom Abdullatif i Hudom Jawadom, pokrenule smo viralnu peticiju pozivajući Fudbalski savez Engleske, britansku vladu i tehnološke kompanije, da rade na doživotnoj zabrani igranja fudbala rasistima, nakon zlostavljanja nanesenog trojici mladih igrača Crne Engleske nakon Finale Eura na Vembliju protiv Italije.
Kampanja je prikupila 1,2 miliona potpisa. U roku od 48 sati od pokretanja naše peticije, premijer Boris Johnson stao je u parlament obavezujući svoju vladu da radi na ispunjavanju naših zahtjeva.
