Dodik - Vučić 1:0, poslije prvog poluvremena

Kako trenutno stvari stoje još jedino Putin i Milanović ostaju čvrsto i nepokolebljivo uz Dodika.

Piše: Damir Rastoder



Hapšenje aktivista vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) u Srbiji i emisara Aleksandra Vučića, specijaliziranih za izborne marifetluke u regionu, samo dva dana prije izbora u entitetu Rs, potvrdilo je tezu da su se pojavili "šumovi" u odnosima dvojice politički najmoćnijih Srba. 

Kada su autobusi sa glasačima iz Srbije pohrlili prema manjem bh. entitetu na sam dan izbora i upustvom da glasaju za Jelenu Trivić, bjelodano je postalo jasno da je "pukla tikva" između Milorada Dodika i Vučića. 

Dobar dio "putnika iz autobusa" bio je iznenađen zbog saznanja da trebaju glasati "za neku Jelenu, a protiv Mileta". 

Do ovih izbora, oni su također dolazili autobusima, odlazili do biračkog mjesta, zaokruživali Dodikovo ime na listiću, dobijali burek ili sendvič i vraćali se tamo odakle su i došli. 

Teško da su za nekog drugog i znali, jer je Mile više vremena provodio sa Vučićem i po različitim beogradskim televizijama nego u Laktašima. A onda je ta "ljubav" došla u krizu, mada se ovdje više može govoriti o obostranom interesu nego o ljubavi. Jedan drugog su više smatrali konkurentima, nego partnerima ili prijateljima. 

Vučiću je Dodik potreban zbog glasova bosanskih Srba nastanjenih u Srbiji i zbog patriotskog imidža koji mu je ovaj pojačavao. Bez Vučića i Srbije Dodik je politički upokojen. Putin je suviše daleko da bi mu pomogao da preživi i opstane, a beogradska medijska, politička i finansijska mašinerija i suviše blizu da bi joj se mogao oduprijeti.

Dodik je do sada imao za saveznike i jedne i druge. Kako trenutno stvari stoje još jedino Putin i Milanović ostaju čvrsto i nepokolebljivo uz Dodika. 

Upravo su to i razlozi za pogoršanje odnosa sa Vučićem. 

Naime, u trenutku žestoke verbalne vatre između Beograda i Zagreba, nikad gorih odnosa između Hrvatske i Srbije, nikad češćeg međusobnog optuživanja za sve i svašta, Dodik na svom privatnom imanju ugošćuje Zorana Milanovića. Nezaobilazna tema na tom trosatnom tulumu, uz koju čašicu više, bio je i sam Vučić. 

Spominjan je, kako očevidci tvrde, ne po dobru. 

I - što je najgore - prednjačio je Dodik. 

Da bi se još više dodvorio i približio Milanoviću.

Time je označio i početak kampanje protiv sebe. 

Na njegovu sreću, bilo je isuviše kasno za totalni preokret. 

Mada, sudeći po masovnosti protesta u Banjoj Luci i sinoć, jasno je da Beograd neće odustati od podrške novim saveznicima. 

Dodikov drugi grijeh su česti i samostalni susreti sa Putinom. 

Dok Vučić mora kalkulirati i prorijeđivati svoja viđanja sa ruskim predsjednikom, Dodik o tome ne mora previše brinuti.

Svakako je međunarodno izoliran, a Putinova podrška mu je potrebna i zbog glasova i zbog zajedničkih aktivnosti na destabilizaciji BiH. To što Dodik ne ide u Moskvu preko Beograda, dodatno je razljutilo srbijanskog predsjednika. 

Zli jezici, opet kažu da je Dodik u seansama sa Putinom, opanjkavao Vučića zbog kalkulantske i nepredvidive politike koju vodi. 

U svakom slučaju, po prvi put se iz daleka čini, da je sukob realan. 

Da li je i trajan, to je drugo pitanje. 

Dodik je odmah napao Hrvatsku zbog odluke o zabrani transporta ruske nafte preko JANAF-a. To je prvi znak da on želi primirje u ovom sukobu sa Vučićem. Možda je i dobio izbore, ali teško da može izaći dugoročno kao pobjednik, ako protiv sebe ima zvaničnu Srbiju. 

S druge strane, Vučiću ne treba novi front, u situaciji koja nimalo nije povoljna za njega i njegovu vlast. 

Zato je najvjerovatniji scenario da će doći do nekakvog zatišja u ovom sukobu, da će Dodik podviti rep i doći na Vučićevo kanabe kako bi se demonstriralo srpsko jedinstvo. 

To je naravno predstava za javnost. 

U pozadini će se nastaviti obračun niskog inteziteta, sa sitnim podmetanjima i tabloidnim niskim udarcima. 

Časa je svakako naprsla. 

Izgleda čitava, do prvog sljedećeg okršaja. 


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.