Adnan Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) iz Berlina rođen je u Gračanicei. Završio je Pravni fakultet na Univerzitetu u Gracu i međunarodne odnose i diplomatiju EU na Evropskom koledžu u Brižu, Belgija. Radio je na Univerzitetu u Gracu, u Sekretarijatu vanjskopolitičkog odbora Evropskog parlamenta, Misiji BiH pri EU u Briselu i Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Već devet godina analitičar je u think tanku Inicijativa za evropsku stabilnosti (ESI) gdje od 2017. radi u Berlinu.
Inače je i član savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta za mir iz Beča i Beogradskog centar za sigurnosnu politiku.
Za Intelektualno.com govori o aktuelnim temama s fokusom na Bosnu i Hercegovinu.
Bosna i Hercegovina je dobila kandidatski status za članstvo u EU. Koliko to znači za Bosnu i Hercegovinu?
- EU i njene zemlje članice ovom simboličnom odlukom poslale su poruku da BiH nije u potpunosti zaboravljena, ali i da postoji želja da se prekine dosadašnja politika sjedenja i čekanja čuda u BiH, koja je u odnose na politiku EU prema našim susjedima bila duboko cinična, nepravedna i krajnje neproduktivna. Odluka je direktna posljedica ruske invazije na Ukrajinu i odluke da se Ukrajini, Moldaviji i Gruziji ponudi perspektiva članstva u EU.
U praktičnom smislu za BiH nema nikakvih promjena. Građani BiH neće lakše putovati i zapošljavati se u EU, naša roba i usluge neće stizati na tržište EU slobodnije i nema novih fondova EU kojim će BiH imati pristup.
Da li je moguće ostvarenja ciljeva i očekivanja Njemačke, da vlast ispuni sve uvjete za početak pregovore?
- Dobro je što su zvaničnici EU odmah krenuli govoriti o otvaranju pregovora o članstvu u EU kao narednom cilju za BiH. Ususret odluci o kandidatskom statusu bilo je dosta neproduktivnog, nemaštovitog i pogrešnog razgovora o potrebi da se BiH nastavi tretirati nepravedno, i da joj se kao naredni korak postavi nekakvo ispunjavanje post-kandidatskih uslova.
Otvaranje pregovora o članstvu kao cilj je u prošlosti vrlo često djelovao kao katalizator reformi i politički teških odluka. Da bi otvorila pregovore, Srbija je tako nakon 2012. godine bila spremna napraviti nekoliko važnih koraka u integraciji srpske zajednice u kosovske institucije. Albanija je nakon 2014. godine u potpunosti preokrenula pravosudni sistem. Sjeverna Makedonija je nakon 2017. godine odlučno krenula u razmontiranje zarobljene države, promijenila ime, unaprijedila prava albanske manjine i odnose sa susjednom Grčkom.
Vjerujem da bi i BiH bila spremna na za nju jednako teške reforme da joj je taj cilj postavljen kada i drugim zemljama u regionu. U međuvremenu, međutim, sve te zemlje koje su uradile jako, jako puno još uvijek se nalaze daleko od članstva u EU. A neke, kao Crna Gora, čine se danas od tog cilja dalje nego ikada.
Kako onda EU može kazati političarima u BiH da vrijedi raditi vrlo teške reforme iz 14 prioriteta da bi se našle u situaciji u kojoj se nalaze Sjeverna Makedonija i Albanija? Zbog toga se ključevi za promjenu dinamike u BiH nalaze u tome da EU našoj zemlji ponudi značajnu političku, tehničku i financijsku podršku u ostvarenju cilja otvaranja pregovora. Ali i da paralelno radi na oživljavanju politike pridruživanja EU u zemljama koje se reformišu, kao što su u ovom trenutku Sjeverna Makedonija i Albanija.
Da li u narednom periodu možemo očekivati ulazak BiH u NATO? Koji su glavni faktori da zemlje članice NATO-a dopuste učlanjenje Bosne i Hercegovine?
- Moj utisak je da NATO još uvijek želi BiH kao članicu. Za tako nešto postoje i dobri temelji. Imamo Oružane snage, Zakon o odbrani, strateške i reformske dokumente. Međutim, ne vjerujem da će se to dogoditi u narednih par godina. A da bi se taj cilj ikada ostvario, mislim da moramo raditi u tri pravca.
