Bursać: Sprema li Srbija novi rat na Balkanu?

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je doslovno na prvoj ratnoj crti, izjavio je prije neki dan da bi svijet trebao obratiti više pažnje na Balkan jer postoje informacije da će se Rusija “pobrinuti da jedna balkanska zemlja zarati s drugom”, kako bi skrenula pažnju s Ukrajine.

“Rusija bi mogla stvoriti nove krize na Balkanu i u Moldaviji kako bi skrenula pažnju svijeta s rata u Ukrajini“, rekao je ukrajinski predsjednik 15. novembra, tokom konferencije za novinare iz Afrike.

Ako vidite kako se situacija razvija sa otvaranjem novog fronta na Bliskom istoku, jezivo je jasno da se naredni-novi požar može upaliti i na Balkanu, a nije teško dokučiti ko je na tom istom (zapadnom) Balkanu piroman i šta/koga bi palio.

“Obratite pažnju na Balkan. Vjerujte mi, dobivamo informacije. Rusija ima dugoročni plan: Bliski istok, a sljedeća distrakcija biće Balkan. Ako partneri sada ništa ne poduzmu, opet će doći do eksplozija, i opet. To nije novost. Rusija će se pobrinuti da jedna balkanska zemlja zarati s drugom“, kazuje Zelenski.

A složićemo se i vi i ja da u ovom trenutku Volodimir Zelenski ima mnogo više informacija iz prve ruke od vas i mene.

I na koncu, ako nekome sve ovo nije dovoljno, hajde da pročitamo izjavu Georga Friedmana, čovjeka koji je među najpoznatijim svjetskim geopolitičkim analitičarima, a koji je između ostalog kazao i ovo: “Čuo sam od dvojice ljudi u koje imam veliko povjerenje da se Srbija sprema za rat. Srbija i Kosovo vodili su krvavi rat 1998-1999. godine u kojem su SAD i NATO stali na stranu Kosova i proveli kampanju bombardiranja Srbije. Nadam se da ovi izvori nisu u pravu, ali mislim da će se to dogoditi i proširiti izvan Balkana.”

Kad vam ovako nešto napiše Friedman, kazao sam, koliko god ovo spekulativno bilo, morate otvoriti najmanje četvere oči.

I šta je u konačnici zajedničko Georgu Friedmanu, Volodimiru Zelenskom i  Alexanderu Rhotertu, kolumnisti Die Welta? Zajedničko im je da su na izvornu informacija i da znaju šta se sprema i do čega bi moglo doći na Balkanu sa ovakvom Srbijom u kojoj se na veliku scenu (kao da je sa nje ikad i odlazio) vraća i Vučićev duhovni otac Šešelj? Zajedničko im je da odlično prepoznaju, ne ruski uticaj, nego rusko najkonkretnije djelovanje-od Banjaluke, preko Podgorice do Beograda. I na koncu, zajedničko im je da su u poziciji da govore i jasno artikulišu ono o čemu mnogi iz međunarodne zajednice sa istim informacijama glasno ćute.

Srpska “ugroženost“ kao recept za sukob

Sa druge strane, niti Aleksandar Vučić, niti Milorad Dodik više i ne kriju svoje namjere A namjere su uvijek iste, kad je u pitanju velikosrpska politika-napraviti od Srba žrtve, a onda krenuti u napad ili napade na susjede. I to se nije promijenilo od Plitvica i Mile Martića do danas. Ili da kažem od Obrenovića do danas, tačnije je.

Ono što se zna jeste da se ovakva Srbija itekako naoružava, da radi aktivno ideološki preko Crkve Srbije na terenu, da u stilu američkih ragbista-fudbalera osvaja jard po jard tog terena u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, krsteći ga u srpski svet i da račune podnosi jedino ruskoj ambasadi posredno i Moskvi direktno.

Kako kaže vojni analitičar Aleksandar Radić za Deutsche Welle, Aleksandar Vučić  je još početkom jula, obrazlažući odluku o uvođenju moratorija na izvoz municije i bilo kakvog oružja i oruđa iz Srbije, rekao da je „nužno da sve bude pripremljeno u slučaju agresije na Republiku Srbiju”.

Pa vi prosudite sami, koji bi to susjed napao Srbiju i koji to komšija ima pretenzija prema Srbiji? Tačno tako, niti jedan!

Teći front kao realnost?

I kad se ovako postave stvari, onda nije pitanje hoće li Srbija pokrenuti neku vrstu lančane reakcije koja može dovesti do balkanskog rata, nego na koji će način to uraditi i hoće li najdirektnije pomoći Putinu u otvaranju sada već Trećeg fronta.

Ono što susjedi Srbije moraju znati jeste fakat da većinu ofanziva i napada u regionu u zadnjih bezmalo dva vijeka Srbija ne izvodi direktno nego preko svoje pete ili da kažem prve kolone u susjednim državama. Pa pogledajte plaćenike u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice ili pogledajte Dodika Mandića RS-u odnosno Crnoj Gori. Sa ovakvom međunarodnom zajednicom, koja ne zna da li je pošla ili došla, sa ovakvim predsjednikom Crne Gore, Jakovom Milatovićem, koji se ponaša kao iskompleksirani bubuljičavi tinejdžer iz unutrašnjosti, željan Beograda- kada ih sve pogledate tom istom Beogradu ne da neće biti teško pokrenuti lančanu reakciju zla na Balkanu, nego će to sa lakoćom i apetitom uraditi.

Jedina barijera cunamiju zla, koje je kako vidimo najavljeno sa svih strana i od svih aktera u 2024, jeste proaktivno djelovanje NATO pakta.

Ako prvi ljudi sjevernoatlantskog saveza budu katatonično čekali, kao u slučaju Ukrajine, boljim se da bi se odista mogle ispuniti zloguke riječi jednog od braće Mićovića o “ukrainizaciji“ Crne Gore i regije.

Ko i dalje ne vjeruje, neka makar za pažnjom još jednom pročita Vučićevu izjavu sa početka teksta. Ako je još u sumnji, onda nije do nevjerice nego do pameti ili dobronamjernosti.

Sretno nam bilo u 2024, sreća će nam trebati!