Karolina Landsmann
Što se tiče razgovora o nagodbi o priznanju krivice za premijera Benjamina Netanyahua u zamjenu za njegovo povlačenje iz političkog života, na čemu radi predsjednik Isaac Herzog; što se tiče pokušaja Vrhovnog suda da kupi vrijeme kako bi odgodio "ustavnu krizu" (to jest, "juriš na Bastilju", tj. sud, od strane "naroda", koji, umjesto da se zadovolji time da bude suveren, želi biti oslobođen svih kontrola i ravnoteža i "suditi sudijama"); što se tiče svih izbornih kalkulacija u vezi s brojem mjesta u Knesetu, veličinom blokova i entuzijazmom oko političkih spajanja, što će brzo postati opsesija (Gadi Eisenkot će se ili pridružiti zajedničkoj listi opozicije ili će biti nostalgičan za vladinom mašinom za otrov) u pripremi za "sudbonosne" izbore: žao mi je što sam tako depresivan, ali naša sudbina je već iza nas. Sve se već dogodilo.
"L'etat c'est moi", implicirao je Netanyahu skoro dvije decenije, a njegove pristalice su ga slijedile. I sada je to istina. Država je on. Ironično, ovo ujedinjenje čovjeka i države postaje očigledno kako se prvi bliži svom kraju ("kraj Netanyahuove ere"). U praksi, obojica "umiru" pred našim očima - Netanyahu čovjek i legenda o osnivaču države, Theodor Herzlu.
Netanyahu će otići, ali država će umrijeti s njim. To je zato što moramo priznati da su, kada je u pitanju demontiranje države, njegova dostignuća neosporna.
Američki Jevreji zaista mrze Trumpa. Ali još više mrze Netanyahua.
Uspio je uništiti sve – sve što je dobro, to jest. Ništa nije ostalo. Apsolutno ništa. Naše društvo je rastrgano, vojska se raspala, sudije umiru od straha, mediji su postali reality show, Knesset je postao ludnica, a opozicija dijeli Netanyahuov pogled na stvarnost ( Iran je egzistencijalna prijetnja; nema rješenja za palestinski problem; samo cionističke stranke trebaju sjediti u vladi).
Svijet mrzi Izrael, a antisemitizam se vratio u svoju političku kolijevku. To više nije "nova", ljevičarska kritička verzija (koja je uglavnom bila usmjerena na izraelsku politiku i mane cionizma), već stara, desničarska ubilačka verzija (koja sa zadovoljstvom usvaja retoriku "Protokola sionskih mudraca"). Istina je da dok smo sebe i svijet izluđivali Holokaustom, dok smo do mučnine skandirali "nikad više", Netanyahu je doveo svijet do ruba ponavljanja historije.
