Bosna i Hercegovina i Evropa 31 godinu nakon genocida u Srebrenici

Ni ostavke Švarca Šilinga i Tadeuša Mazovjeckog za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu uspjele skrenuti pažnju međunarodne zajednice da se sprema veliko zlo u Bosni i Hercegovini i da se ono spriječi, piše Hayat.ba.

Posljedice su bila masovna ubijanja i zločin genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u enklavi Srebrenica u Bosni i Hercegovini.

Prolazi i 31. godišnjica od ljeta 1995. godine kada su vođene posljednje oružane vojne ofanzive u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, dvjema republikama nastalim „oružanom disolucijom Jugoslavije“.

Savremenici tih događaja od 1992. do 1995. mogu se sjetiti kofera koje su za sobom vukli Vens, Oven i Stoltenberg, a šta je bilo u tim koferima mogli su djelimično saznati predstavnici vladinih snaga Republike Bosne i Hercegovine i pobunjenika u Bosni i Hercegovini oličenih u ustavnopravnim aranžmanima tzv. srpske Republike Bosne i Hercegovine i tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Ustavnopravni aranžman srpska Republika Bosna i Hercegovina imao je oružanu vojnu silu, bivšu JNA (Jugoslovensku narodnu armiju na prostoru Bosne i Hercegovine), ojačanu specijalnim paravojnim formacijama iz Srbije koje je personificirao Željko Ražnatović Arkan sa krvavim pohodom i ubijanjem bijeljinskih muslimana u Republici Bosni i Hercegovini početkom 1992. godine.

Ustavnopravni aranžman Hrvatska Republika Herceg-Bosna u Republici Bosni i Hercegovini godinu dana kasnije, 1993., će uz HVO i HV (Hrvatsko vijeće odbrane i Hrvatsku vojsku) kao oružanu silu po sličnom scenariju Mladena Naletilića Tute sa oružanom vojnom formacijom „Kažnjenička bojna“ krenuti u krvave pohode na vladine snage Republike Bosne i Hercegovine.

Iza ovih pobunjeničkih vojnih pohoda ostat će brojni logori i logorske žrtve građana Bosne i Hercegovine, civila, žena i djece.

Ovi ratni zločini će tek deset i više godina kasnije, na Međunarodnom sudu u Hagu, biti činjenično dokazani i na bazi činjenica presuđeni kroz presude za genocid u Srebrenici i UZP (Udruženi zločinački poduhvat).

Cijelo političko i vojno rukovodstvo ustavnopravnih aranžmana u Republici Bosni i Hercegovini „srpske Republike Bosne i Hercegovine“, oličeno u Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću i ostalima, i „Hrvatske Republike Herceg-Bosne“, oličene u Jadranku Prliću i ostalima, presuđeno je i još izdržava zatvorske kazne.

Ne treba nikako zaboraviti ni ustavnopravni aranžman „Autonomne oblasti“ pobunjenika na čelu sa Fikretom Abdićem u Republici Bosni i Hercegovini, koji su sudski presuđeni.

Haške presude Stanišiću i Simatoviću činjenično dokazuju agresiju političkog i vojnog vrha iz Beograda sa Slobodanom Miloševićem na čelu.

Ove presude nakon agresije na državu Bosnu i Hercegovinu i unutrašnjih pobuna protiv vladinih snaga Republike Bosne i Hercegovine potpuno mijenjaju osnov za unutrašnje uređenje države Bosne i Hercegovine u odnosu na činjenice koje su se znale prilikom sklapanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Kada je dogovaran Dejtonski mirovni sporazum, haške presude za zločin genocida u Srebrenici i Udruženi zločinački poduhvat nisu bile na pregovaračkom stolu pred kreatorima i potpisnicima Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Uzimanje u obzir haških presuda za genocid u Srebrenici i Udruženi zločinački poduhvat, uz sve druge haške presude, najvažnija je činjenica u svim političkim pregovorima i odlukama budućeg unutrašnjeg uređenja i izmjena Ustava u Bosni i Hercegovini.

Vašingtonski i Dejtonski mirovni sporazumi nastali su 1994. i 1995. godine u vrijeme kada nijedna presuda za zločine u Republici Bosni i Hercegovini nije bila donesena.

Ovim mirovnim sporazumima zaustavljena je krvava agresija na državu Bosnu i Hercegovinu konačnim potpisivanjem mira, Dejtonskim mirovnim sporazumom kojeg su potpisale zaraćene strane i to Savezna Republika Jugoslavija i Republika Hrvatska kao agresori, te Republika Bosna i Hercegovina kao napadnuta međunarodno priznata država.

Teritorijalna odbrana i Policija Republike Bosne i Hercegovine, iz kojih je nastala Armija Republike Bosne i Hercegovine kao vladina oružana sila nastala iz nužne odbrane države Republike Bosne i Hercegovine, vojnom oružanom silom očuvale su svoju državu.

Ovo su činjenice.

Od 1995. do 2026. nastale su potpuno nove činjenice od ostatka Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Ostatak SFRJ bila je SRJ (Savezna Republika Jugoslavija), koja se preoblikovala u državu Srbiju i Crnu Goru (kao jednu državu), a kasnije na još dvije države – Republiku Srbiju i Republiku Crnu Goru.

Republika Srbija se još transformiše na Republiku Srbiju i Republiku Kosovo (nakon krvavog rata i međunarodne vojne NATO intervencije 1999. godine).

Uporedo su, od 1995. nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, haški istražitelji dokazali, a sud presudio agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Uporedo s tim, od 1995. do danas država Bosna i Hercegovina potpisala je obavezujuće evropske pravne norme.

Ove pravne norme su Strazburškim evropskim sudom i njegovim presudama obavezale državu Bosnu i Hercegovinu na izmjenu ustavnopravnog uređenja.

Savremenici smo i svjedočimo svim mogućim udarima na ustavnopravni poredak države Bosne i Hercegovine, i nikad ne treba reći da je ovo loše za državu Bosnu i Hercegovinu. Ovo je dobro iz razloga što identificira sve „slabosti“ državnog uređenja Bosne i Hercegovine koje je neophodno otkloniti da se u budućnosti ne dešavaju oficijelni državni udari i nefunkcionisanje parlamentarne demokratije.

Da li je ovo sada vrijeme, 31 godinu nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, da je državu Bosnu i Hercegovinu potrebno urediti na osnovu pravnih činjenica haških i strazburških presuda, imajući u vidu i sadašnje brojne državne blokade izazvane, između ostalog, zbog neravnopravnosti njenih državljana, građana Bosne i Hercegovine, Bošnjaka i Hrvata u Rs-u, Srba u FBiH i Ostalih na cijeloj teritoriji države Bosne i Hercegovine?

Da je država Bosna i Hercegovina duboko zaštićena Sjedinjenim Američkim Državama, koje su najviše pomogle da se zaustavi agresija na Bosnu i Hercegovinu, govori i činjenica o aktuelnom izboru visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, gdje Amerika želi zadržati kontrolu u nadziranju procesa u državi Bosni i Hercegovini.