Begija Smajić – žena koja se ne plaši govoriti istinu

Piše: Almasa Hadžić 

Begija Smajić iz Srebrenice, poslanica u Narodnoj skupštini RS postala je tema o kojoj već drugi dan bruje mediji u BiH.

Hrabro, bez nervoze, odgovorila je onim koji su zloupotrijebili skupštinku govornicu i mandat koji imaju, vrijeđanjem njenog sugrađanina, Bošnjaka, nakon čega je i sama postala meta uvreda.

Otkako je ušla u ovaj Parlament, njene riječi se s posebnim podozrenjem mjere i analiziraju, ne samo što je riječ o ženi koja,  svojim stavom o pojedinim skupštinskim pitanjima i odlukama zna da „sjekne“, da bez povišenog glasa ili emocije, i javno„saspe“ ono što misli, već i zbog toga što je Bošnjakinja i to još iz Srebrnice.

Nakon genocida, tačnije 2002. godine, Begija se, među prvima,  s majkom i dva brata, vratila u Srebrenicu, odnosno  u rodne Potočare.

Begija je, kako znamo, profesorica matematike i fizike. Onaj ko je „deverao“ sa matematičarima (a ja jesam op.a.) zna da je riječ o osobama koje razmišljaju na temelju golih činjenica sa čijim konačnim rezultatom nikad ne kalkulišu.

Takva je i Begija.

Nakon završenog Prirodno matematičkog fakulteta u Tuzli, godinu dana radila je kao učiteljica u Područnom odjeljenju škole u selu Osat na području Srebrenice. Šta ima veze što je profesor, govorila je,  važno je da radi ono što voli. I s onim koje voli.

Već 2006. godine počinje raditi u Osnovnoj školi u Srebrenici kojoj pripada i Područna škola u  Potočarima u kojim predaje matematiku i fiziku.

Od tada, do danas nikad nije dobila ugovor o stalnom zaposlenju. Uvijek na „određeno vrijeme“, iako školu u kojoj predaje pohađa više od 70 odsto učenika bošnjačke nacionalnosti.

To je, kaže, slika prava Bošnjaka u entitetu u kome živi.

Begija je, kažu, žena od principa. Njena principijelnost prepoznata je još  dok je bila odbornik u Skupštini općine Srebrenica.