Piše: Sead Numanović
Kada je 17. januara 2017. godine Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) Ministarstva trezora Sjedinjenih Američkih Država stavio Milorada Dodika na "crnu listu", buknuo je optimizam u Bosni i Hercegovini.
Dodik je tada kažnjen zbog "opstrukcija Dejtonskog sporazuma" te označen kao osoba koja "predstavlja veliku prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine".
Danas isti taj Dodik nikad nije bio jači.
Njegove "prijetnje suverenitetu i teritorijalnom integritetu" isto - nikad jače. Sada su i sasvim konkretne.
Dodik nikada nije pozvan u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, a kamoli da je optužen. Nema, dakle, ni "otvorenog predmeta".
Umeđuvremenu, američki su se zvaničnici sastajali s njim, pokušavali se umiljavati. Jednog je od njih i javno odj...ao! Nikom ništa!
Onda je 11. septembra 2018. njegov Nikola Špirić stavljen na "crnu listu" State Departmenta.
Optužen je za "ozbiljnu korupciju".
Detalji koje je američko ministarstvo vanjskih poslova tada objavili za ovog visokog funkcionera SNSD-a odgovarali su u dobroj mjeri "javnoj percepciji" koja se veže za njega.
Špirić je danas delegat SNSD-a u Klubu Srba Doma naroda Parlamenta BiH. On je i četvrta ruka Dodika, ona koja je dovoljna da se sve blokira u državi i da se ne donese nikakva odluka.
State Department mu je zabranio ulazak u SAD. Kao i punoljetnim članovima njegove porodice.
Tresla se gora, desio se abortus!
I sada možemo produžiti ovaj tekst s još nizom primjera gdje sankcije SAD nisu dale nikakav efekat.
Amerikanci su iznijeli cijeli niz optužbi za osobe iz BiH koje su sankcionirali.
Većina njih napredovala je u političkoj karijeri.
"Crna lista" SAD za kadrove srpskog, ali i hrvatskog političkog bloka preporuka su za uspješnu političku karijeru.
SAD jesu uradile svoj dio posla. U svijetu.
U BiH - nisu!
Ako je neko optužen za "ozbiljnu korupciju", teške zloupotrebe, veze s organiziranim kriminalom, a da ne pominjemo antiustavno djelovanje, u svakoj državi na svijetu bio bi iza rešetaka. A ključ njegove ili njene ćelije bio bi - izgubljen.
Zašto se to ne dešava u BiH?
Zašto u BiH stranci, na čelu s Amerikancima, mogu praviti vlade, a ne mogu osigurati pošteno suđenje osobama koje su i sami prozvali?!
Kako je moguće da osobe s "crne liste" rukama poslanika Trojke/Osmorke, budu izabrane na čelne pozicije državne vlasti i da oni te odluke pravdaju "saglasnošću" i "instrukcijom" iz (američke) ambasade?
Ambasada jeste demantirala takve tvrdnje i osudila takve odluke. Ali su oni koji su glasali ne jednom tvrdili da su od njih dobili "zeleno svjetlo" i da im takve aktivnosti nisu (bile) drage, ali da su morali i uradili iz ovih ili onih razloga.
Jučer su na "crnu listu" Ministarstva trezora stavljene tri osobe - državljani BiH.
