Period između 2027. i 2030. godine mogao bi donijeti ozbiljnu eskalaciju sigurnosnih prijetnji na zapadnom Balkanu, prvenstveno u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, upozorava stranica „Vojni i obavještajni izvještaji“ u analizi mogućih sigurnosnih kretanja u narednim godinama.
Autori procjenjuju da bi se u početnoj fazi prvenstveno moglo raditi o asimetričnim prijetnjama, ali upozoravaju da bi one, zavisno od razvoja međunarodnih i regionalnih odnosa, u kasnijim fazama mogle prerasti i u konvencionalni sukob.
Kao jedan od elemenata koji smatraju važnim za takvu procjenu izdvajaju vojnu vježbu „Pobednik 2026“ u Srbiji.
Pozivajući se na saopćenja Ministarstva odbrane Srbije o ciljevima vježbe, autori posebno ukazuju na uvježbavanje ofanzivnih operacija, uspostavljanje vojnog prisustva, kontrolu teritorije i komunikacija te djelovanje u civilnom okruženju.
U analizi se razvoj sigurnosne situacije povezuje i s političkom krizom u BiH tokom 2025. godine i pokušajima vlasti Rs da ospore djelovanje državnih pravosudnih i policijskih institucija na teritoriji tog entiteta.
Autori podsjećaju na pokušaje zakonskog onemogućavanja djelovanja državnog pravosuđa i policijskih agencija, uspostavljanje alternativnih nadležnosti, prijedlog novog ustava Rs i osporavanje nadležnosti Ustavnog suda BiH.
Smatraju da politički predstavnici u BiH nisu dovoljno ozbiljno tretirali događaje iz 2025. godine i da ih ne treba posmatrati kao izoliranu političku epizodu.
„Taj pokušaj nije uspio, ali od tog pravca se nije odustalo“, navodi se u analizi.
Autori trenutne procese opisuju formulacijom „secesija bez proglašenja secesije“, pod čime podrazumijevaju pokušaje povećavanja faktičke autonomije Rs bez formalnog proglašavanja odvajanja od Bosne i Hercegovine.
Prema njihovoj procjeni, međunarodne okolnosti trenutno još nisu dovoljno povoljne za otvoreno ugrožavanje teritorijalnog integriteta BiH, ali smatraju da se globalno okruženje mijenja u pravcu koji bi u narednim godinama mogao omogućiti intenzivnije testiranje granica postojećeg međunarodnog i dejtonskog poretka.
Kao faktore navode političku fragmentaciju unutar Evrope, rasprave o budućnosti Evropske unije i NATO-a, smanjivanje američkog angažmana u Evropi i sve veće usmjeravanje Vašingtona prema Aziji.
Uz to ukazuju na mogućnost daljnjeg jačanja desnih političkih opcija u važnim evropskim državama, što bi, prema njihovom tumačenju, moglo uticati i na politiku prema zapadnom Balkanu.
Autori smatraju da se na međunarodnoj sceni ponovo otvaraju pitanja teritorija, granica i nacionalnog ujedinjenja koja su dugo bila potisnuta.
Kao primjere navode Grenland, mogućnost ujedinjenja Irske te odnose Kosova i Albanije, ocjenjujući da pitanja koja su godinama bila gotovo zamrznuta ponovo postaju dio međunarodne političke agende.
„Status quo koji smo imali u regionu između 2000. i 2023. je već mrtav i taj period se neće vratiti“, navodi se u analizi.
Zbog toga autori smatraju da BiH u narednim godinama treba nastaviti i ubrzati aktivniju vanjsku politiku, investicije, međunarodne integracije i razvoj namjenske industrije.
Poseban naglasak stavljaju na policijske strukture, navodeći da bi MUP-ove trebalo dodatno jačati, poboljšavati njihovu međusobnu koordinaciju i prilagođavati obuku mogućim asimetričnim sigurnosnim prijetnjama, umjesto da fokus bude prvenstveno na borbi protiv organiziranog kriminala.
U analizi se ističe i potreba povećavanja sposobnosti odvraćanja od potencijalnih sigurnosnih prijetnji iz regiona.
„U nekoliko godina nije moguće nadoknaditi sve ono što je propušteno unazad 25 godina, ali faktor 'odvraćanja' prema regionu se itekako može podići“, navode autori.
Konačnu procjenu sigurnosnog razvoja za period od 2027. do 2030. godine nisu ponudili. Najavljuju da će je napraviti nakon predstojećih izbora, kada će, kako navode, biti jasnije kakvu će politiku voditi budući vladajući politički akteri.
Vojni i obavještajni izvještaji upozoravaju: Period od 2027. do 2030. mogao bi donijeti ozbiljne prijetnje BiH
Redakcija Mostar
Autori analize smatraju da bi asimetrične prijetnje prema BiH i Kosovu u narednim godinama mogle prerasti u konvencionalni sukob, a posebno ukazuju na vojno jačanje Srbije i nastavak pokušaja povećavanja faktičke autonomije Rs.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.










