U napadima terorista u Beču i Parizu korištene puške iz Srbije

Prema njemačkom Ministarstvu spoljnih poslova, u opticaju je šest miliona malokalibarskog oružja, od kojih bi mnogi završili u zemljama članicama EU. 

Kasno su se sjetili 

Međutim, EU i Njemačka malo kasne s tim, kaže Hadži-Janev. On govori o vakuumu moći, koji su drugi već iskoristili. 

„Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija počele su da ulažu u Hrvatsku, Srbiju i druge balkanske zemlje uključujući i industriju naoružanja. To je pojednostavilo posao, jer kao vlasnik možete da radite šta želite“, kako naglašava Hadži-Janev za Velt. 

Nabavka oružja u državama bivše Jugoslavije može biti potpuno legalna, objašnjava Hadži-Janev. Ali ono što se dešava nakon toga često je zabranjeno, posebno kada se roba dostavlja u ratne zone, koje su često pod međunarodnim embargom. Hadži-Janev upoređuje Balkan sa supermarketom. 

„Svako sa iole organizacionim sposobnostima može da nabavi oružje, kao što je to učinio terorista u Beču. Srećom, atentator nije bio dobar strijelac. Ispalio je više od 150 metaka. Da je to bio vojno obučen, bilo bi mnogo više žrtava“ kaže Hadži-Janev vojni i bezbjednosni stručnjak koji predaje na univerzitetu u Štipu na kraju članka u Veltu. 

„Alah je naš komandant“, naslov je članka iz pera Mihaela Martensa za Frankfurter algemajne cajtung (FAZ) u kojem se povodom atentata u Beču bavi islamom i islamizmom u Sjevernoj Makednoji i na Kosovu. Autor piše da se po svemu sudeći atentator radikalozovao u Beču, da je preko roditelja bio povezan sa islamom - ali ne sa islamizmom, koji je u Sjevernoj Makedoniji gdje muslimani čine nešto više od četvrtine stanovništva „još uvijek marginalni fenomen“. 

„Međutim, relativno liberalno tumačenje islama koje praktikuju mnogi muslimani na Balkanu i tamo se našlo pod pritiskom“ piše FAZ i navodi da je to primijetio i austrijski istoričar i albanolog Robert Pihler, koji decenijama istražuje na licu mjesta, na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji. 

„Najuočljivije su pokrivene žene i muškarci u tipičnim muškim dimijama koje sve češće srećete na ulici. Takođe su primjetne mnoge nove džamije koje mijenjaju pejzaž svojom veličinom i visinom svojih minareta. Pre 10-15 godina na svadbama je još uvijek bilo sasvim normalno da gosti piju rakiju. Toga danas više nema. U blizini džamija više se ne pozdravlja na albanskom, već na arapskom sa “Salam alejkum”. Uticaj hodža i imama, koji smatraju da je loše izlaziti uveče, slušati zapadnjačku muziku, piti i pušiti, primjetno je porastao“ prenosi FAZ 

Ili Arapi ili Turci 

„Međutim, ovaj razvoj situacije nailazi na znatno više protivljenja na Kosovu nego među konzervativnijim albanskim muslimanima u sjevernoj Makedoniji“ kaže Pihler i navodi da je na „Kosovu koje se bori protiv arapskog uticaja to dovelo da do jačanja značaja Turske, na primjer preko imama koji se tamo školuju“. 

FAZ prenosi dalje da je Pihler u Sjevernoj Makedoniji sreo „muslimane sa izrazito antizapadnim stavom, koje naziva strogim vjernicima i koji teže poretku zasnovanom na šerijatskom zakonu, a od njih mu je rekao - Alah je naš komandant“. 

FAZ piše da su „za širenje reakcionarne orijentacije islama u regionu odlučujuće bile intenzivne aktivnosti mnogih humantiranih islamskih organizacija iz arapskog regiona koje su tamo došle poslije rata na Kosovu 1999. 

I u Makedoniji su se mnogi muslimani tada prvi put suočili sa radikalno drugačijim tumačenjem svoje religije - koje nailazi na nerazumijevanje starije generacije albanskih muslimana socijalizovanih u komunističkoj Jugoslaviji i koje oni odbacuju“. 

„Ta starija generacija je posebno potresena napadom u Beču. Oni hoće da dokažu da su zapadnjaci. Za generaciju roditelja je sramota kad njihovi sinovi skrenu u islamizam. To ih duboko pogađa“, citira FAZ Pihlera i na kraju donosi upozorenje umjerne zajednice muslimana u Severnoj Makeodniji koja kaže da među nekih 700 džamija ima takozvanih divljih džamija koje ne postiže da kontrolira.