Privreda čeka reforme: Ministre, gledaš li nam posla!?

Redakcija Mostar

Ministar rada i socijalne politike Adnan Delić na početku mandata obećao je da će se uhvatiti u koštac s ovim problemom, i razdvojiti aktivne od pasivnih tražilaca posla.

U Federaciji BiH trenutno je na evidencijama oko 246.000 nezaposlenih osoba. Istovremeno, poslodavci uporno upozoravaju da ne mogu pronaći radnike. To je paradoks koji je odavno problem tržišta rada i dokaz kraha politike zapošljavanja, pišu Vijesti.ba.

Ministar rada i socijalne politike Adnan Delić na početku mandata obećao je da će se uhvatiti u koštac s ovim problemom, i razdvojiti aktivne od pasivnih tražilaca posla. Međutim, mandat prolazi, rješenja nema.

Javnosti se nude nove aplikacije, raznorazni projekti i jednako beskorisni sajmovi zapošljavanja, a onda se sve to pokušava predstaviti kao uspjeh. E, pa nije!

Nikakva aplikacija, pogotovo ona koja ne radi kako treba, neće poslodavcu pronaći radnika ako sistem ni sam ne zna ko među stotinama hiljada "nezaposlenih" zaista traži posao, a ko se na evidenciji nalazi iz drugih razloga.

Ni sajmovi zapošljavanja poput “Gledaj sebi posla“, neće riješiti suštinu problem. Poslodavci se i ove godine pozivaju da u septembru rezervišu štandove i plate učešće, baš kao da svakog mjeseca kroz doprinose ne izdvajaju sredstva namijenjena upravo sistemu zapošljavanja.

Zašto bi bilo ko dodatno plaćao uslugu koju već finansira!? Pa, da bi od organizovanja ovakvih manifestacija sigurnu korist imali oni koji iznajmljuju prostor i oni koji organizuju događaj. Poslodavac, međutim, nakon sajma često ostaje s istim problemom s kojim je i došao.

I sam ministar priznaje neuspjeh sajmova, programa i aplikacija, kada navodi podatak da je na evidencijama danas samo 28.000 osoba manje nego prije tri godine. Ali uz važnu ogradu, ljudi se s evidencije ne brišu samo zato što su pronašli posao. Neki odlaze iz zemlje, neki u penziju ili mijenjaju svoj status iz niza drugih razloga.

S druge, poslodavce više ne zanimaju izgovori, niti prebacivanje odgovornosti na parlamentarne blokade, većine, partnere, lobije. Ako je neko obećavao da ima političku snagu i dovoljno ”ručica“ u parlamentarnim klupama da usvaja zakone i provodi reforme, onda je odgovornost za njihov neuspjeh prije svega njihova. Građani i privreda ne plaćaju ministre da objašnjavaju zašto nešto nisu uspjeli uraditi. Plaćaju ih da isporuče rezultat.

No prije bilo kakvog rješenja potrebno je učiniti ono što vlast očigledno izbjegava, priznati problem.

Programi zapošljavanja godinama gutaju milione maraka, a njihov stvarni učinak je nikakav. Novac koji izdvajaju privrednici i građani troši se na programe čiji rezultati su sramotni. Dovoljno je pogledati pravcu Federalnog zavoda za zapošljavanje. Institucija koja za integraciju nezaposlenih na tržište rada raspolaže sa oko 190 miliona KM godišnje suočava se s činjenicom da se značajan broj ljudi na evidencijama javnih službi nalazi duže od osam godina bez zaposlenja. Prema podacima samog Zavoda, takvih je čak 37 posto od ukupnog broja nezaposlenih, više od jedne trećine.

O kakvoj onda efikasnoj integraciji na tržište rada govorimo? Ako osoba osam godina stoji na evidenciji nezaposlenih, a sistem joj za to vrijeme nije pronašao posao, prekvalifikaciju, obuku ili bilo kakav održiv put do tržišta rada!

Zavodi i službe za zapošljavanje odavno su izgubili povjerenje privrede. Za mnoge poslodavce oni više nisu partner u pronalasku radnika, već administrativni aparat koji vodi evidencije i bespotrebno troši novac.

Dok se zdravstveno osiguranje ne odvoji od evidencije nezaposlenosti, evidencije neće predstavljati stvarnu sliku tržišta rada. Dok se aktivni tražioci posla ne razdvoje od onih koji posao objektivno ne traže, poslodavci će i dalje gledati hiljade imena na papiru i istovremeno tvrditi da radnika nema.

I nikakav sajam, aplikacija, promotivni video ili konferencija to neće promijeniti. Potrebna je reforma, a ne reklama za reformu.

Posebna priča je planirani novi Zakon o radu i namjera da se privatnom sektoru propisuje kakve će ugovore zaključivati s radnicima i kako će organizovati radne odnose unutar svojih kompanija. Nijedan ozbiljan poslodavac nema problem s dobrim i vrijednim radnikom. Problem nastaje kada sistem štiti neradnike. Federacija već ima dovoljno primjera takvog sistema u javnom sektoru. Preslikavanje istog modela na privatni sektor bilo bi ravno katastrofi i dodatno opterećenje za one koji stvaraju novu vrijednost i pune budžete iz kojih se finansira cijeli aparat.

Ali to je već tema za drugi tekst.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.