Otkriveno: Vlastiti podaci izraelske vojske pokazuju stopu civilnih žrtava od 83% u ratu u Gazi

Vjerovatno su ubrojani i Palestinci bez ikakve veze s Hamasom. Južna komanda Izraela dozvolila je vojnicima da mrtve u Gazi prijavljuju kao militante bez identifikacije ili provjere.

> „Ljudi se unaprijede u rang teroriste nakon smrti,“ rekao je jedan obavještajac koji je pratio trupe na terenu. „Da sam slušao brigadu, zaključio bih da smo ubili 200% Hamasovih boraca u tom području.“

Itzhak Brik, penzionisani general, rekao je da vojnici znaju da političari preuveličavaju broj ubijenih boraca. Brik je savjetovao premijera Benjamina Netanyahua na početku rata, a sada je među njegovim najglasnijim kritičarima. „Apsolutno nema veze između brojeva koji se objavljuju i onoga što se zapravo dešava. To je samo jedna velika prevara,“ rekao je.

Brik je komandovao izraelskim vojnim akademijama i ostao u kontaktu s aktivnim oficirima. Ispričao je da mu je jedinica za identifikaciju poginulih Palestinaca rekla da je „većina njih“ bila civili.

Iako je veći dio Gaze pretvoren u ruševine i desetine hiljada ljudi ubijeno, tajna baza i dalje navodi skoro 40.000 ljudi koje vojska smatra živim militantima.

Procjene gubitaka koje su iznijeli sami članovi Hamasa i PIJ-a također su ukazivale da izraelske vlasti javno preuveličavaju broj ubijenih militanata, rekao je palestinski analitičar Muhammad Shehada.

Do decembra 2024. procijenjeno je da je 6.500 ljudi iz vojnih i političkih krila obje grupe ubijeno, rekli su članovi. „Izrael širi definiciju tako da svaku osobu u Gazi može označiti kao Hamas,“ rekao je. „Sve je to ubijanje u trenutku iz taktičkih razloga, koji nemaju veze s uklanjanjem prijetnje.“

Omjer civilnih žrtava među mrtvima mogao je dodatno porasti nakon maja, kada je Izrael pokušao zamijeniti UN i humanitarne organizacije koje su hranile Palestince tokom rata. Izraelske snage ubile su stotine ljudi koji su pokušali doći do hrane u zonama pod vojnom kontrolom.

Sada, dok su preživjeli svedeni na samo 20% teritorije, naređeno im je da napuste sjever jer se Izrael priprema za novu kopnenu operaciju koja će vjerovatno imati katastrofalne posljedice za civile.

Razmjeri ubijanja dijelom su posljedica prirode sukoba, rekla je Mary Kaldor, profesorica emeritus na LSE, direktorica Programa za istraživanje konflikata i autorica knjige Novi ratovi.

Međunarodno humanitarno pravo razvijeno je kako bi zaštitilo civile u konvencionalnim ratovima, gdje se države bore na bojištima. To je i dalje dominantni model u ratu Rusije protiv Ukrajine.

U Gazi, Izrael se bori protiv Hamasa u gusto naseljenim gradovima, a pravila borbenog djelovanja omogućavaju ubijanje velikog broja civila prilikom napada na čak i nisko rangirane militante. „U Gazi govorimo zapravo o kampanji ciljanih likvidacija, a ne o bitkama, i one se provode bez ikakve brige za civile,“ rekla je Kaldor.

Omjer civilnih žrtava u Gazi više se može uporediti s nedavnim ratovima u Sudanu, Jemenu, Ugandi i Siriji, gdje je nasilje bilo uglavnom usmjereno protiv civila, rekla je. „To su ratovi u kojima oružane grupe izbjegavaju borbu. Oni ne žele međusobno ratovati, već žele kontrolisati teritorij, a to čine ubijanjem civila.

„Možda je to isto i s Izraelom, i možda je ovaj model rata u Gazi zapravo o dominaciji nad stanovništvom i kontroli teritorija. Možda je cilj od početka bio prisilno raseljavanje.“

Izraelska vlada kaže da je rat vođen u samoodbrani nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023, u kojima je ubijeno 1.200 ljudi.

Ali politički i vojni lideri redovno koriste genocidnu retoriku. General koji je vodio vojnu obavještajnu službu na početku rata rekao je da 50 Palestinaca mora umrijeti za svaku osobu ubijenu tog dana, dodajući da „nije važno jesu li djeca“. Aharon Haliva, koji je podnio ostavku u aprilu 2024, rekao je da je masovno ubijanje u Gazi „neophodno“ kao „poruka budućim generacijama“ Palestinaca, u snimcima emitovanim na izraelskoj televiziji ovog mjeseca.

Mnogi izraelski vojnici svjedočili su da se svi Palestinci tretiraju kao mete u Gazi. Jedan stacioniran u Rafahu ove godine rekao je da je njegova jedinica stvorila „imaginarну liniju“ u pijesku i pucala na svakoga ko je pređe, uključujući djecu i jednu ženu. Pucali su da ubiju, ne da upozore, rekao je. „Niko nije ciljao u noge.“

Neta Crawford, profesorica međunarodnih odnosa na Oksfordu i suosnivačica projekta Costs of War, rekla je da izraelska taktika predstavlja „zabrinjavajuće“ napuštanje decenijama razvijanih praksi zaštite civila.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, javna osuda američkih masakara u Vijetnamu natjerala je zapadne vojske da promijene način ratovanja. Nove politike su nesavršeno primijenjene, ali su odražavale fokus na smanjenje štete po civile – što se više ne čini dijelom izraelske vojne strategije, rekla je.

„Oni kažu da koriste iste procedure za procjenu i ublažavanje civilnih žrtava kao i države poput SAD-a. Ali ako pogledate ove stope pogibija i njihove prakse bombardovanja i uništavanja civilne infrastrukture, jasno je da to ne rade.“